Holjan o radu s djecom: Živimo u vremenu gdje su narušena mjerila vrijednosti

(Patria) - Omladinski fudbalski klub Ilidža osnovan je 2017. godine sa jasnim ciljem da okuplja mlade raznih uzrasta i kod njih razvija sportske navike, da uče fudbal i da ga shvate kako kao fudbalsku tako i kroz plemenitu vještinu gdje se kroz igru stiču prijateljstva,poštovanje i na kraju razvijanje moralnih i ljudskih vrijednosti kao osnovni cilj u razvoju mladih.

Ovo je moto pod kojim trener Miralem Holjan radi s djecom, iz njih želi izvući samo najbolje. U razgovoru za Patriju otkriva svu ljepotu, ali i prepreke na koje nailazi u radu s djecom.

“Klub trenutno broji 70 djevojčica i dječaka gdje iz dana u dan rastemo sve više. Roditelji prepoznaju jedan prije svega predan rad i pedagoški pristup prema djeca što je po meni najvažniji dio u radu s mladim uzrastima”, kaže Holjan.

Patria: Nogomet je najvažnija sporedna stvar na svijetu, svaki dječak koji trenira sanja biti Messi, Ronaldo ili Džeko, šta je najvažnije pokazati djeci u nogometu u ranom uzrastu?

Po meni prije svega bitno je djetetu ugraditi ljubav prema određenom sportu. Roditelji često griješe u izboru sporta za svoje dijete. Fudbal jeste najizazovniji sport i mnogi se odlučuju baš za njega, međutim, problem je što kroz određene faze i trener i roditelji uvide da dječak ili djevojčica ne pokazuju dovoljan interes za fudbal i tu nastaje problem gdje se dolazi do onih faza kada kažemo dijete ne napreduje, a u principu to nije tako.

Znači treba izabrati pravi sport kojim će se dijete baviti i samo ljubav prema onome što dijete voli trenirati možete očekivati određene rezultate u kasnijem razvoju.

Patria: Koji su izazovi današnjeg rada s djecom, roditelji su sve ambiciozniji i često ne vide greške koje prave spram vlastite djece?

Suštinski problem kojeg prave roditelji spram svoje djece jeste nepovjerenje u vlastite trenere kojem su svoje dijete dali. Ako je jedan trener prošao uspješnu karijeru i sigurno zna koji je put za mladog igrača da uspije i da kroz razvoj i kasnije kroz igračko sazrijevanje njegov trener u saradnji sa roditeljima donesu kvalitetnu odluku, tu odluku često na sebe preuzimaju roditelji i tu je po meni suštinski problem.

Navest ću vam primjer, recimo ako jedan trener kroz razvoj dječaka osjeti da dijete napreduje i ima talenat i u saradnji sa roditeljima odluče da dijete napreduje i sam trener to predloži drugačije je nego kada roditelj iz svoje perspektive odvede dijete bez saglasnosti njegovog trenera. Tu nastaje problem, trener uslijed toga bude povrijeđen odlukom roditelja, a roditelji misli da je donio pravu odluku. 

Tu ja ta najvažnija karika koja puca, a to je da trener koji poznaje svog igrača uz sve preporuke i naravno uz saradnju sa roditeljima donesu najbolju odluku, to je po meni recept za uspjeh dječaka u njegovom ranom fudbalskom razvoju.

Patria: Na zelenim terenima, nažalost, vidimo i mnoge loše scene, čak i od trenera čujemo loše poruke, postoji li način da se to izbjegne?

Sve je do okruženja gdje djeca pa i treneri žive. Živimo u vremenu gdje su itekako narušena mjerila vrijednosti. Ja sam odrastao u društvu gdje se poštovao kult starijeg, najbolji učenik u razredu je bio mjerilo vrijednosti, bila su neka pravila mahale, haustora, ulice prije ako niste bili najbolji u klikerima, žmurci,ako niste imali sličicu Sušića, Škore, Berijana, Pašića, ako se niste mogli popeti na vrh trešnje,ako niste bili fino ošišani bili ste druga liga i na kraju ako niste bili najbolji fudbaler u raji nije bilo potrebe da idete dalje odmah tražite drugi sport i toga po meni djeci nedostaje.

Također, živimo u vremenu moderne tehnologije mobitela i čega sve ne tako da je djeci sve dostupno, sve vide, sve čuju. Naravno roditelji ne žele da njihova djeca zaostaju i tako se djeca udaljavaju jedni od drugih dijele se na Samsunge, Huawei, tablete, laptope što je po meni zlo modernog društva pogotovo za mlađe uzraste.

Patria: S obzirom na količinu talenta koji posjeduju djeca u BiH, zbog čega nemamo kvalitetniju profesionalnu ligu, šta je potrebno BiH u sistemu da bismo sustigli makar susjednu Hrvatsku?

Što se tiče samog kvaliteta i količine talenta tu priča može ići u nekoliko smjerova. Ja ću reći nekoliko stvari a ovi stariji poznavaoci fudbala znaju o čemu govorim a primjenljivo je i izvodljivo i sad. Nedostaje i to u ogromnoj količini amaterskog bavljenja fudbalom. Šta želim reći? U onom sistemu vi ste imali niže nivoe takmičenja koji su bili izuzetno kvalitetni gdje su nicali vrhunski igrači, ja ću Vam reći da su Berjan, Ilić, Vidović igrali za Igman sa Ilidže, da je Fićo Bahtić igrao za GP Bosnu, da je Čala Janjoš igrao za Vratnik, da su Smječanin i Muharemović igrali za UNIS itd.

Znači nema dovoljno klubova na nižim nivoima gdje je amaterski fudbal doveden pred gašenje i onda se tu stvara jedan vakuum, gdje djeca nakon juniorskog staža nemaju gdje igrati niti pokazati svoju vještinu a problem je još što ti dječaci dožive razočarenje jer ne mogu igrati u Sarajevu i Želji i onda nastaje razočarenje i odustajanje.

Naravno kao što znamo sve se vrti oko infrastrukture i novca i trebat će dugo dugo vremena da u jednom uređenom sistemu osiguramo mališanima razvoj od cicibana do seniora, trenutno to imaju Sarajevo, Željo, Olimpik i još par klubova ali ne može sva koncentracija djece biti u tim klubova, ima i kvalitetnih škola fudbala gdje se kroz projekte i saradnju uz posredovanje FS KS sigurno mogu napraviti dobre stvari za ozdravljenje fudbala u našoj zemlji .