Nakon političkog neuspjeha premijera Benjamina Netanyahua, lidera stranke Likud (hebr. konsolidacija) da formira vladu nakon izbora u aprilu, Izrael se priprema za prijevremene izbore koji će se održati 17. septembra.
Posljedično prvom neuspjehu u historiji zemlje da se formira vlada, Knesset (izraelski parlament) koji broji 120 mjesta 30. maja je izglasao svoje raspuštanje i nove izbore, što je također prvi put u historiji da je Knesset glasao za svoje raspuštanje prije formiranja vlade. Opće je uvjerenje da je to urađeno kako bi se spriječilo imenovanje za privremenog premijera Netanyahuovog izbornog rivala Bennyija Gantza.
Premijer sa najdužim mandatom u historiji Izraela, Benjamin Netanyahu održao je svoj finalni predizborni sastanak kabineta na Palestinskim teritorijama, čime je podvukao svoju glavnu izbornu poruku i obećanje – da će proširiti izraelski suverenitet Jordanskom dolinom i izraelskim naseljima koja se nalaze na okupiranoj Zapadnoj obali, čime bi se palestinsko stanovništvo našlo u posve izoliranim enklavama.
Potez je bez uvijanja nazvan aneksijom za koju Netanyahu kaže da će Izraelu dati "stratešku dubinu".
Sastanak održan usred Palestinskog teritorija na kojem živi više od 2,5 miliona Palestinaca među 600.000 izraelskih doseljenika, prvi je sastanak izraelskih zvaničnika na zvaničnim Palestinskim teritorijama u zadnjih 20 godina.
Netanyahu je najavio da će proglasiti aneksiju odmah nakon izbora, sugerirajući da je njegov potez odobrio njegov moćni saveznik, američki predsjednik Donald Trump, kao i to da je uvjeren u svoju izbornu pobjedu. Takva Netanyahuova poruka dolazi kao njegov najjači izborni argument kojim nastoji zadobiti podršku desno orijentiranih glasača.
Netanyahu, međutim, samo se doima siguran u sebe – on je već dugo pritisnut prijetnjom glavnog tužioca Izraela da će podići optužnice protiv njega na temelju tri otvorena slučaja koji se tiču pronevjere, mita i kršenja povjerenja, za koje tvrdi da su montirane od strane ljevice. Istovremeno je konfrontiran jakim izbornim rivalima poput lidera stranke Plavo i bijelo koja je na izborima u aprilu osvojila 26,13% glasova, samo 0,33% manje od Likuda, što je i dovelo do političkog neuspjeha prilikom pokušaja koaliranja i formiranja vlade.
Jednako snažna karta u rukama Netanyahua koju bezrezervno koristi za nadolazeće izbore je prijateljstvo s američkim predsjednikom; štaviše, glavni izborni plakat je zajednička fotografija Netanyahua i Trumpa na koju se računa da izvrši direktan i snažan uticaj na glasače.
Netanyahu je u danima prije izbora nastojao dodatno obogatiti vlastitu diplomatsku kartu susreta te je sa iznimno kratkom najavom posjetio britanskog premijera Borisa Johnsona kada je ovaj bio u najvećem stresu zbog dešavanja vezanih za suspendirani parlament - sve kako bi naglasio svoje dobre odnose sa svjetskim liderima i sugerirao njihovu podršku, čak i ako ista ne postoji... jer zajednička fotografija ne znači uvijek svesrdnu političku podršku.
Špekulira se da će ishod izbora biti sličan onome u aprilu kada su Netanyahu i bivši šef osoblja IDF-a (Izraelske odbrambene snage) Benny Gantz završili rame uz rame. Takav epilog izbora značio bi ponavljanje postaprilske agonije u Izraelu sa novim pokušajima koaliranja koji su značajan adut u rukama bilo koga ko želi blokirati "zamalo pobjednika".
Možda najbolja ilustracija te tvrdnje je postaprilska neuspjela koalicija Likuda i sekularne nacionalističke stranke Yisrael Beiteinu (Izrael naš dom) bivšeg ministra odbrane, ministra vanjskih poslova i zamjenika premijera Avigdora Liebermana. Nemogućnost da se slože u pogledu obaveznog služenja vojske za Yeshiva studente (koju zagovara sekularni Lieberman) dovela je do Netanyahuovog neuspješnog koaliranja sa Liebermanovom strankom i posljedično (ne)formiranjem vlade.
Istovremeno, arapske stranke u Izraelu ujedinile su se u jednu koaliciju čime bi mogle postati značajna snaga u Knessetu i time blokirati Netanyahuov uspjeh.
Netanyahuov politički opstanak ovisi o ishodu sutrašnjih izbora. On, vjerovatno, smatra da bi ga novi mandat premijera zaštitio od suđenja jer je već ranije pokušao putem Knesseta za sebe isposlovati imunitet, kao i odobrenje prijedloga novog zakona kojim mu izraelski Visoki sud pravde ne bi mogao oduzeti imunitet.
Rezultat proteklih izbora govori o tome koliko je društvo Izraela podijeljeno u pogledu svojih lidera i budućnosti, dok politički pejzaž dobija sve više fragmenata u obliku političkih stranaka.
Koliko će stranke biti spremne da koaliraju na temelju zajedničkih ciljeva ili, pak, da nužnost koalicija upotrijebe jedne protiv drugih – ostaje da se vidi 17. septembra i u danima koji slijede.