Piše: Muharem Cero
Pravdan pravom paralelnih specijalnih odnosa i statusom dejtonske strane dogodio se najavljeni sastanak republičkosrpske 'političke elite', one vladajuće i one opozicione na različitim nivoima, u RS-u i institucijama BiH sa, samopromoviranim 'drvarskim knezom, kraljem', predsjednikom Aleksandrom Vučićem u Beogradu. Povod bješe programska Deklaracija donesena na nedavno održanom stranačkom Kongresu SDA i svesrpsko određenje prema njoj.
Osporavana i hvaljena, proglašavana antiustavnom i antidejtonskom, ma kako, Deklaracija je najavila radikalan zaokret u ciljevima i strategiji bošnjačko-bosanske politike. Deklarirani ciljevi prave otklon u traganju pomirenja nacionalnog i građanskog kao potke obnove bosanskohercegovačkog društva na krhotinama ratne destrukcije. Ne manje radikalna je i promjena strateško-taktičkog djelovanja u ostvarivanju ovih ciljeva, od zamarajuće i jalove strategije reakcije navještava se strategija akcije, što unosi pometnju u bh. politički prostor, ne samo lokalnim akterima, nego i prisutnoj međunarodnoj zajednici kao faktoru istovrsnih traganja.
Samjerljivost održivosti ustavno-političkih ciljeva Deklaracije, njihovu univerzalnost u EU i širem kontekstu valja mjeriti održivošću dejtonske karakterizacije rata protiv Bosne. I baš tako njena izvjesnost će dijeliti sudbinu otklona od dejtonske definicije 'nesretni sukob u regiji'. Ma koliko haški pravorijeci bili osporavani, zločini slavljeni, a zločinci u heroje promicani, ipak ostaje istina o dvostrukim agresijama na bosansko državno biće. Dokazani udruženi-zločinački projekti će kosmičkom, ali i međunarodnom pravdom, naći puta za obnovu bosanskog društva pretakanjem pravde u ustavno-pravno uređenje živuće Bosne.
Kažu da pravda stiže sa zakašnjenjem, ali Bosni paše i posljednji vagon.
Već od briselskog poziva institucijama BiH za dostavu prvog Godišnjeg nacionalnog plana (ANP) dalo se prepoznati da tzv. svesrpska nacionalna politika preko filijale RS projektuje preventivni politički haos u Bosni. Svjesna da NATO pozivnica jeste konačna ovjera bosanskohercegovačke državnosti, njenog suvereniteta i međunarodnog subjektiviteta, a nespremna to prihvatiti, počinje da igra lukavu igru piromana i vatrogasca zarad ojačavanja pregovaračke pozicije u srbijansko-kosovskim pregovorima.
Piroman Dodik zarad ovih interesa i mokrih snova o RS-ovskoj državnosti drži u talačkoj krizi, ne samo ANP, nego i bosanskohercegovački EU put, pa i samu njenu opstojnost. Vatrogasac Vučić po oprobanom modelu velikosrpskog hegemonističkog etnocentrizma, onako 'drvarskokneževsko, kraljevsko, predsjednički' stvara privid apsolutnog gospodara bosanske opstojnosti i 'međunarodnoj zajednici nudi svoje usluge mirotvorca' promovirajući se tako kao regionalni, neupitni, autoritet.
Sve političke ideje imaju svoj smisao, trajanje i oročenost, ali i kudretsahat kada postaju vlastita proturječnost i sebi oponenti. Njihovi nosioci, veličinom liderske obaveze i opšteg interesa, moraju znati prepoznati te trenutke i u novonastali prostor dopustiti ulazak svježeg zraka dolazećih političkih ideja. Neka se u ovom mom sudu prepoznaju i ovdje imenovani, ali i oni čija imena ne spomenuh.