Tadeusz Mazowiecki: Sjećanje na časnog Poljaka 

Piše Sead Omeragić

Tadeusz Mazowiecki (Tadeuš Mazovjecki) rođen je 18. aprila 1927. u Plocku, u Poljskoj, a umro na današnji dan 28. oktobra 2013. Bio je novinar, filantrop i kršćansko-demokratski političar, nekada jedan od vođa pokreta Solidarnost i prvi poljski demokratski premijer od 1946. godine. 

Potomak je poljske plemićke familije. Oba njegova roditelja radila su u bolnici Sveto Trojstvo u Plocku. Otac je bio liječnik dok je njegova majka vodila dobrotvornu pomoć za siromašne. Bio je dugogodišnji član Sejma- poljskog parlamenta. Nakon krvavih protesta 1970. godine, u kojem su 42 ljudi ubile vojska i građanska milicija, Mazowiecki je zatražio istragu kako bi se pronašli odgovorni za krvoproliće. 

Poslije toga ni njegova stranka ga nije htjela u Sejmu. Ali nastavio je borbu i postao šef varšavskog poglavlja Kluba katoličke inteligencije i jedan od najpoznatijih poljskih disidenata. 

Od 1989. do 1991. bio je prvi premijer nove demokratske Poljske. Nakon toga je 1991. godine imenovan specijalnim izvjestiteljem Ujedinjenih naroda za stanje ljudskih prava na teritoriji bivše Jugoslavije. Godine 1993. predao je temeljit izvještaj o kršenju ljudskih prava u bivšoj Jugoslaviji. 

Napravio je osam periodičnih izvještaja, uglavnom o ratu u BiH, od koji bi se mogla mirne duše napraviti historija tragične agresije na Bosnu i Hercegovinu. Njegov izvještaj o etničkom čišćenju i zločinima HVO-a u Mostaru odjeknuo je širom demokratskog svijeta. Nije se libio da optuži i one koji su otvoreno radili protiv BiH. 

U maju 1993. godine je rekao: „Kad god je bila na vidiku neka djelotovrna akcija jedan zapadni državnik (Douglas Hurd) je intervenirao da je spriječi.“ 

Čuveni publicista Brendan Simms je zabilježio da je Mazowiecki sastavio rječit izvještaj u kojem optužuje Vance-Owenov plan za poticanje etničkog čišćenja. 

„Njihov plan gurnuo je Bosnu u još veće podjele i sukobe“, objavio je. 

U septembru 1992. je za Independent rekao: „Pošaljite vojsku da zaustavi zločine“. Mnogi su publicisti pokušavali upoređivati Mazowieckog i Owena, koji su bili u stalnom sukobu oko Bosne i Hercegovine. 

Časni Poljak pokazivao je gotovo gađenje prema onome što je radio David Owen. Kasnije se ispostavilo da je Owen ustvari bio sjajno plaćen od Miloševića. Preciznije, nakon što je napisao predgovor za knjigu Miloševićeve supruge Mire Marković, naplatio je to ogromnom sumom, koju je svojevremeno objavili novinari beogradskog sedmičnika Vreme. 

Napisali su da je to bio najskuplji uvodnik u svjetskoj historiji, koji je koštao nešto preko 400 hiljada tadašnjih DM, napisan na stranu i po teksta. Dakle, uz pravdu i istinu bio je časni čovjek Mazowietcki, a na drugoj spodoba koja je koštala BiH hiljade života. Otprilike tri marke Miloševićevog honorara po ubijenoj osobi. Danas se kao nikad vrte prljave lobističke pare među evropskim političarima koji pohode Bosnu i Hercegovinu. Ali, Evropa ima toliko veliku birokratiju da i ne vidi privatne poslove koji se iznova odvijaju oko Bosne i Hercegovine. Malo je poznato da je aktivnost Mazowieckog, uz najglasnije probosanske političare u SAD Boba Dolea i Franka MCKloskeyja, dovela do početaka osnivanja Tribunala u Hagu, prvog takvog suda nakon Nurnberga. 

Kada je nakon genocida u Srebrenici u znak protesta Mazowiecki odstupio sa dužnosti glavnog izvjestitelja UN-a, dao je jednu dalekosežnu i dosta šokantnu izjavu: 

„Ako NATO ne može zaštititi čak i Srebrenicu, šta onda uopće može? Nakon tih događaja, mogu li se ja osjećati sigurnim u Poljskoj? Gradovi Srebrenica i Žepa su ostavljeni. Ko kaže da tako jednog dana neće biti napuštena i Poljska?“ On je 24. jula 1995., očajan objavio da je nestalo oko 7000 stanovnika Srebrenice.

Pozvao zapadne sile da sačuvaju Žepu od iste sudbine. Dio njegovog pisma ostavke prenijela je Samantha Power u svojoj knjizi „Problem iz pakla“. „Ne može se govoriti o kredibilnoj zaštiti ljudskih prava , kad su ona suprotstavljena nedostatku dosljednosti i hrabrosti koje smo vidjeli od međunarodne zajednice i njenih lidera. Zločini su se dogodili sa brzinom i brutalnošću i u suprotnosti sa odgovorom međunarodne zajednice koji je bio slab i neučinkovit. Sama stabilnost međunarodnog poretka i principi civilizacije su stavljeni na kocku u pitanju Bosne. Ja nisam ubijeđen da će se prekretnica dogoditi i da ne možemo učestvovati u pretvaranju da štitimo ljudska prava“. 

Reklo bi se da je veliki i časni Poljak imao smisla za ono što će se događati u budućnosti i da te slike njegove sumnje vidimo jasnije danas više nego ikada. „Želio sam da budem vaš glas, kada već vas nisu željeli da čuju", rekao je Mazowiecki u Tuzli, boraveći među izbjeglicama iz Srebrenice. Primio brojne nagrade, uključujući počasnu diplomu univerziteta u: Leuvenu, Genovi, Giessenu, Poitiersu, Exeteru, Varšavi i Ekonomskom univerzitetu u Katowicama. Dobio je Zlatni orden Bosne (1996.), Orden Legije časti (1997.), nagradu Srebrenica (2005.), nagradu Giant (1995.) koju dodjeljuje Gazeta Wyborcza glasnik u Poznanju itd.

Bio je pobornik ujedinjene Evrope. Na današnji dan 2013. godine. Poljaci su na vječni počinak masovno ispratili svog Tadeusza. Nažalost, nije bilo nikoga iz Bosne i Hercegovine na posljednjem ispraćaju ovog posebnog čovjeka. 

Bio je to još jedan dokaz kakvi se politički paceri guraju u našu politiku. Ne može se naći ni ulica sa njegovim imenom u većim bosanskim gradovima. Martin Luther King jednom je prilikom proročanski rekao veliku istinu i o onome što se događalo u Bosni i Hercegovini: „Na kraju nećemo pamtiti riječi naših neprijatelja, već šutnju naših prijatelja.“ 

Kome se u BiH može uputiti pitanje čemu vodi ova nerazumna šutnja o našim prijateljima?