Pompeova čestitka za budućnost BiH: Politike destabilizacije u vidu Dodika i Čovića moraju nestati

Piše Amina Čorbo-Zećo

Milorad Dodik, lažni socijaldemokrata i definitivno je svojim djelovanjem preuzeo SDS-ovu ideologiju - politiku iz 1992. godine, ona je poražena tokom rata, a bez ikakve sumnje i Dodikova će politika uskoro biti poražena, uz angažman patriota BiH i svjetskih sila koje su na strani BiH sa SAD-om na čelu!

Dokaz tome je čestitka državnog sekretara Sjedinjenih Američkih Država Michael Mike Pompea povodom Dana državnosti BiH koji je i pohvalio korake na euroatlantskom putu.

„Sjedinjene Države također snažno podržavaju put Bosne i Hercegovine ka euroatlantskim integracijama i pohvaljujemo korake koje ste poduzeli za napredovanje tog puta. Vaša nastojanja u tom pogledu pomoći će osiguravanju regionalnog mira i prosperiteta”, kaže se u čestitki Pompea.

Jasno je iščitati šta piše, BiH je važna karika na Zapadnom Balkanu i vrijeme je da se konačno, nakon užasa rata, razotkriju razlozi tragedije ovih prostora i u miru. Već desetljećima Zapadni Balkan izgleda kao da rat nikad nije ni prestao, već je nastavljen nekim drugim sredstvima. Zato je vrijeme da lideri koji održavaju vlast na strahu i mržnji nestanu s političke scene.

Spori hod Bosne i Hercegovine prema NATO-u bio je krivac što mir nije dolazio na ove prostore, sada kada je ubrzan taj proces, politike destabilizacije moraju nestati. Tu je na vrhu ljestvice svakako HDZ i lider Dragan Čović, koji na drugačiji način od Dodika, ali znatno dovodi do destabilizacije svojim uvjetovanjima koji BiH odmiču od savremenih društava zagovarajući podjele.

Razjedinjena BiH ne može u euroatlanske integracije ni u NATO, zato će strani partneri BiH omogućiti jači napredak, ekonomske reforme, stabilnost koja će u konačnici značiti odlazak na historiju smetljišta politika raznih „dodika i čovića“.

Da je i Evropa odlučila odbaciti retrogradne politike naglasio je i državni sekretar SAD – piše - da od bilateralnog angažmana SAD i BiH, nemaju koristi samo dvije države, nego i transatlantska zajednica u cjelini. 

Kada vam osoba kao Pompeo pošalje ovakve poruke za Nacionalni dan, onda je jasno da se BiH bliže bolji dani. 

U svom rušilačkom pohodu Dodik nije štedio međunarodnu zajednicu, na prvom mjestu Visokog predstavnika u BiH, jedinog tumača Dejtonskog mirovnog sporazuma iz 1995. godine, koji je zaustavio krvoproliće u zemlji. 

Tokom inauguracije u Predsjedništvu pred brojim stranim ambasadorima Dodik je poručio: „Međunarodna zajednica treba da ode iz Bosne i Hercegovine.“ Ali, stranci nisu otišli, oni su još jači u svojim nastojanjima da na ovim prostorima zaživi mir i sa scene nestanu oni koji su prvo zemlju odveli u rat, a danas je drže u stanju neizvjesnosti.

Dodik nije snažan kako izgleda, posebno sada kada mu polako i Aleksandar Vučič okreće leđa. Najveću podršku je Dodiku davao upravo Vučić iz Srbije. Bez te podrške sada, Dodik je na ivici poraza. 

Čović još uvijek ne može da podnese poraz od Željka Komšića, traži razne načine kako da osigura da on uvijek pobijedi u utrci za člana Predsjedništva BiH! U tome je zaboravio svoje ranije riječi da je on promicatelj evropskih vrijednosti, pa oduševljenje zbog dokumenta koji će biti poslan u Brisel nije stigao podijeliti. Svjestan da Komšić ipak ima velike zasluge u tome, Čović je zašutio.

Doduše, progovorili su razni analitičari optuživši Komšića za blokadu, ali im je Pompeo danas svima odgovorio. Ono što je dogovoreno dobro je za Bosnu i Hercegovinu i svaki dan čekanja se isplatio. 

U duhu Dana državnosti isplati se još jedno citirati akademika Esada Durakovića: “Ne znam da li postoji – i ne znam da li je ikada postojala – država koju su mnogi tako dugo, tako uporno nastojali uništiti kao što nastoje uništiti tebe. Prije četvrt vijeka na tebe ja nasrnula četvrta po snazi armija u Evropi; razdirali su te iznutra i spolja, čerečili, nastojeći dokazati kako si, šta više, povijesna greška iako si ti, draga moja, povijesno mnogo starija i stabilnija od njih: upravo povijest stotinama godina – pa i sada – ovjerava tvoju postojanost, povijesnu utemeljenost i razložnost”.