Moskovska politička liturgija: Šta će Čović obećati Rusima da bi mu isporučili izborni zakon

Piše: Rasim Belko

Dragan Čović, predsjedavajući Doma naroda Državnog parlamenta, lider Hrvatske demokratske stranke i nevladine organizacije HNS putuje u Rusiju. 

Po principu neće brdo Muhamedu, hoće Muhamed brdu, Čović ide Rusima na noge jer mu fali ruskog utjecaja u Bosni i Hercegovini, a naročito u Federaciji. 

Nije ovo prvi put da hrvatski političar iz BiH ili njenog komšiluka ide u Moskvu kako bi molili da se ruska politička snaga uključi u unutrašnje procese BiH. 

Čović je ostao bez portparola ustaškog viđenja države, Kolinde Grabar Kitarović, pa je primoran sam ići i moliti. Prvo što sam se pitao kada sam čuo za pohod na Moskvu lidera HDZ-a bilo je šta to ‘promicatelj evropskih vrijednosti’ ima tražiti u državi s kojom se EU ni po čemu ne poklapa. 

Pomislio sam čak i da je neki od komesara evropskih organizacija zamolio Čovića da ode vidjeti kakve su šanse da Rusija počne proces priključenja. Ali što bi neko iz EU takav zadatak povjerio Čoviću, sljedbeniku zločinačkih hunti i promotoru demokratije po principu etničkog čišćenja. 

A onda se sjetih legitimiteta i legaliteta. Sjetih se Željka Komšića i onih otužnih faca u stolnom gradu bosanskih Hrvata. Sjetih se kako je izgledalo lice Dragana Čovića nakon što je ispao iz Predsjedništva BiH. 

Iako je i ranije furao priču o ugroženosti hrvatskog puka u BiH, od te noći krenuo je hazarderski - sve ili ništa. Do danas, najviše zahvaljujući međunarodnoj zajednici i pokojem trezvenom bh. Političaru, Čović je dobio ništa. Ali svjestan je gospodar života na zapadu Hercegovine da će bez IZBORNOG ZAKONA ostati samo politički mrtvac i nevladin aktivista s prefiksom UZP. 

E zbog toga Čoviću trebaju Rusi i njihova antibosanska politika. 

Svjestan da je podršku izgubio u najvećem broju ambasada zapadnog svijeta, da mu zbog Komšića Bakir ne smije popustiti, Čović kreće stopama njegovog prijatelja Dodika. 

Okretanje Čovića na istok već je skoro pa poznata stvar. Tome ga je valjda naučila bivša predsjednica rezervne domovine. 

Lider HDZ-a je sada veći ruski igrač u BiH od Milorada Dodika. Zbog toga je trenutno po ovud državu opasniji od cjelokupne politike iz Republike Srpske.
Taj i takav Čović zagovarao je formiranje Vijeća ministara bez obzira hoće li kakav takav dokument otići u sjedište NATO-a. A nekada je bio ‘veliki promotor i zagovarač’  i zaklinjao se na put ka NATO-u. 

Danas, NATO više nije prioritet. U borbi za politički kisik, Dragan Čović sklopit će pakt i s đavolom. 

Poruka da “FBiH posebno fali ruskog utjecaja” nije najopasnija poruka iz intervjua Čovića  “Rosijskoj gazeti". Opasna jeste, ali puno opasnije su činjenice da Čović poziva na pojačanu parlamentarnu saradnju BiH s Rusijom. 

Takoreći, Čović kopira predsjednika Srbije, koji je sve umorni trčeći s kraja na kraj vage koja balansira odnose između istoka i zapada. Ono što je bitna razlika, Čović zasigurno nema saglasnost Parlamenta Bosne i Hercegovine da razvijaja odnose s Rusima. 

No, nije samo saradnja parlamenata na umu lidera HDZ-a. On je već prilično dugo zagovarač ruskih finansijskih interesa u Bosni i Hercegovini. Njegovi stranački vojnici čak su se trudili i u Aluminij uvući Ruse. 

Posebna i najzanimljivija stavka skupog puta u Moskvu Dragana Čovića je sastanak s predsjednicom Vijeća Federacije Federalne skupštine Ruske Federacije Valentinom Matvijenko. 

“Mi se zalažemo da BiH prepusti odlučivanje entitetima i za reformu bh. pravosuđa”, poručila je prilikom posjete BiH Matvijenko i pojasnila u sred Sarajeva da se u BiH “desio građanski rat”. 

Bilo je to 23. aprila, a dan poslije Matvijenko je na sastanku s Dodikom poručila da se Rusija protivi NATO putu Bosne i Hercegovine. I to joj je bilo malo pa je ničim izazvana osudila približavanje Crne Gore NATO-u.

Zbog svega navedenog put Dragana Čovića iznimno je opasan po Bosnu i Hercegovinu, njenu sigurnost i budućnost. 

Jer, potpuno je razumno očekivati da će ruski političari s kojima se Čović sretne podržati sve ono traži. To je zagarantovano i poznato prije njegovog odlaska. 

Ono što je nepoznato i samim tim opasnije je CIJENA koju je Čović spreman platiti da bi dobio izborni hrvatski entitet i osigurao sebi i svom krugu doživotnu vlast. Nije taj Čović ni do sada bio neki veliki borac za BiH, ali potpuno je jasno da će nakon moskovske političke liturgije biti spreman na puno gore.