NATO i političko nasilje nad Bosnom i Hercegovinom

Piše: Sead Omeragić

Ovo što se danas događa u BiH, sa napuštanjem državne vlasti, nikada nije prestajalo, osim što je imalo drugačije oblike. Zagreb i Beograd preko svojih lutkarskih pozorišta u HDZ-u i RS-u, ne prestaju razarati Bosnu i Hercegovinu. Nekada je zlo imalo oblik međunarodne oružane agresije, drugi put je to bilo u napadima na povratnike u RS i međunarodne dužnosnike. Redovno su to bile ucjene u kojima su tražili sve moguće privilegije za svoje nacije u odnosu na politički konglomerat u Sarajevu.

Sjećam se jedne podvale Momčila Krajišnika. Odmah nakon Dejtona, odbijao je doći u zgradu Predsjedništva na posao, ali je predložio sastanke u staroj zgradi Muzeja BiH. Bio je to pokušaj
kasnije osuđenog ratnog zločinca da makar koliko ismije vlastitu državu. Bosna i Hercegovina i njeno Predsjedništvo u zgradi među muzejskim eksponatima, kao podvala sa ciničnom porukom.
Krajišnik je završio kao eksponat iza rešetaka Ševeningena.

Ovo što se upravo događa u Crnoj Gori je „već viđeno“ u Bosni i Hercegovini. Pokušaj državnog puča u Podgorici, pa ovi vjerski protesti, prijetnje ratom u parlamentu CG, sve je to dio foklora „velike Srbije“ u ime interesa Rusije na Balkanu.

Jučerašnje paljenje zastave NATO-a u Podgorici dovoljno kazuje da je u pitanju borba protiv zapadne vojne alijanse od onih koji predstavljaju interese Rusije u Crnoj Gori. Gorko iskustvo sa ruskim ciljevima na Balkanu imaju i Makedonci i njihov državnik Zoran Zaev, koji je sa nekoliko poslanika brutalno pretučen usred parlamenta. Evropa je tada bila zgrožena fotografijama krvavog lica Zorana Zaeva. 

Zbog čega je zvanična politika Beograda da se usred Srbije kontinuirano odvijaju vježbe NATO-a, da se razvijaju dobri odnosi za ovom alijansom, a da se Srbi iz Crne Gore i Bosne i Hercegovine guraju u sukob sa NATO-om? Kakva je tu Vučićeva računica?

Nije bilo ravne predsjednici Hrvatske u terorističkom klevetanju BiH i Bošnjaka. Još je malo ostalo do njenog silaska s Pantovčaka 18. februara i inauguracije Zorana Milanovića. I kada ode sa scene, nadamo se mirno, u javnosti mnogih evropskih država dugo će trajati njene terorističke klevete protiv BiH. Vjerovatno zato se ubrzano spremaju udari na HDZ, jer Andrej Plenković ne vodi politiku tzv. „velike Hrvatske“. Protiv njega se podižu promotori te velikodržavne ideje poput Milijana Brkića i Mire Kovača, bivšeg šefa kabineta Franje Tuđmana.

Nedavni žešći udar na BiH došao je dogovorima Vučića i Grabar Kitarović ubacivanjem migranata u Bosnu i Hercegovinu i njihovim gomilanjem u ovoj državi, uz siledžijsko ponašanje hrvatske policije preko granice i na granici sa Bosnom i Hercegovinom.

Ovih dana gledam svađe u Evropskom parlamentu između liberalnih i „zelenih“ evropskih poslanika i hrvatskih parlamentaraca. Evropski parlamentarci nude fotografije, videa, dokaze svih vrsta, čak i vlastita svjedočenja o brutalnom ponašanju hrvatske policije prema migrantima koji dolaze iz BiH.

Hrvatski parlamentarci svađalački odbijaju priznati i jedan gram istine. Oni sve te dokaze kvalificiraju kao laži. I oni će to ponavljati i odbijati sve dok se evropski parlamentarci ne umore i odustanu od svojih dokaza i svjedočenja. Nakon toga bit će donesena nekakva bijedna rezolucija u kojoj će se blijedo osuditi Hrvatska i sve će se nastaviti po starom.

Sve to razbacivanje lažima po Evropskom parlamentu podsjeća na presudu međunarodnog suda tzv. Šestorki, u kojoj je sadržana i agresija Hrvatske na državu BiH. Nikada ta presuda nije došla niti će doći do očiju i ušiju evropskih parlamentaraca.

Istovremeno, Bosna i Hercegovina će ostati jedina država u Evropi čiji državni parlament nije prihvatio i osudio činjenicu o genocidu u Srebrenici. Genocid na njenom tlu i nad njenim državljanima
nikada nije priznala politika osuđena za taj genocid. Evo četvrt stoljeća gledamo podvale, bojkote, ucjene i drugi repertoar aktera koji najgorim političkim nasiljem vladaju Bosnom i Hercegovinom. Ovdje se može redovno raditi protiv vlastite države jer Čović i Dodik imaju beskrajne mogućnosti ucjena i podvala.

U BiH bilo kakva odluka koja nije po volji SNSD-a ili HDZ-a dovodi do bunta i udara na državu. Nakon odluke Ustavnog suda o zemlji u državnom vlasništvu, Dodik je svojim kadrovima naredio napuštanje državnih institucija. I to je „već viđeno“.

Nažalost, danas je to daleko opasnije jer uz Dodika stoji Čović, koji je upravo stigao prigodno brifovan iz posjete Rusiji. Iza Čovića i Dodika stoji politika Vučića i dvolična politika Zagreba, a iznad svih njih interesi Ruske Federacije na Balkanu. Upravo sastanci koje Čović zakazuje sa strankama zapravo su njegova želja da prenese ruske želje i smjernice.

Hoćemo li mi u Sarajevu braniti interese NATO-a, a protiv tih interesa u BiH će raditi recimo Hrvatska, članica Zapadne vojne alijanse. Nije lider HDZ-a Čović, koji govori i radi protiv NATO-a i za ruske interese, otpao od kruške nego od bratskog HDZ-a Hrvatske? Mi to u BiH gledamo godinama, a mogli bi u NATO-u da se konačno sjete ovih činjenica.