SARAJEVO, (Patria) - Generalni direktor međunarodne konsultantske kuće Polimac Company Mehmed Polimac, ekspert u oblasti energetike u otvorenom razgovoru za Novinsku agenciju Patria govori o aktuelnim problemima u BiH, ekonomiji, ali i budućnosti BiH koju vidi u vlastitim kadrovima i prirodnim resursima.
Polimac Company osnovan je 1996. godine i pruža konsultantske i savjetodavne usluge u oblastima energetike, infrastrukture, geodezije i geomehanike, poslovnom menadžmentu, pravnom i finansijskom savjetovanju. Rade u brojnim državama svijeta i prepoznati su u poslovnom svijetu.
„Bosna i Hercegovina je država sa hiljadugodišnjom tradicijom. U BiH su vladali Rimljani nema ih više. U BiH su 600 godina bile Osmanlije nema ih više, u BiH je bila Austro-Ugarska nema više. U BiH je bila bivša Jugoslavija, nema je, ali postoji i bit će uvijek Bosne i Hercegovine. To je država koja ima najbolje atribute, ima četiri godišnja doba, umjereno kontinentalnu klimu, ima rijeke, mora, jezera, ali nema zmije duže od 1,5 metara. Imamo rude ugalj, so, olovo, zlato pa i ostale druge. Imamo apsolutno sve. Jedina je država u Evropi da pored najbogatijeg šumskog gazdinstva imamo i prašumu Perućicu. Imamo sve mogućnosti za najbolje i najljepše življenje“.
Polimac ističe da je BiH sada u teškom stanju. Podsjeća da je BiH 1974. godine u hemijskoj industriji bila jača od Japana.
„Sad smo tu gdje jesmo. Energoinvest je bila firma gdje su Siemens i General Electric po tri četiri mjeseca čekali da se najavi kod pokojnog Emerika Bluma. Samo u Sarajevu je bilo više od 50.000 inženjera, tehničara, dobrih i vrsnih majstora. Imali smo građevinske firme koje su radile u cijelom svijetu i bile najpriznatije. Podizvođač Hidrogradnji je bila Enka, Strabag i ostali. Rat se desio, ali su preživjeli kadrovi. Jedini pravi resurs su kadrovi. Mašine, oprema, vi to možete kupiti“, kazao je Polimac.
Zabrinut je zbog današnje situacije u kojoj se nalazi BiH. Iz države je otišlo 250.000 ljudi, a Polimac procjenjuje da će u narednih pet godina otići još toliko radno sposobnog i reproduktivnog stanovništva što će BiH učiniti zemljom staraca i socijalnih davanja. Poseban problem je iseljavanje školovanog kadra, a već sada BiH ima problem sa deficitom stolara, tesara, vozača, dobrih majstora, do ljekara čije školovanje plaćaju poreski obveznici.
Ističe kako u razgovoru sa stranim investitorima navodi da je BiH najsigurnija zemlja za ulaganje. Objašnjava da ni prema jednoj firmi iz inostranstva nisu ostala dugovanja.
„BiH ima MIGA-u odjel od Svjetske banke i UN-a gdje je stopostotno zagarantovano od političkog rizika ulaganje strancima. BiH je izuzetno bogata država, ali i izuzetno zadužena. Po nekim osnovama, u ovom trenutku imamo puno više depozita na bankama, to su domaće banke sa stranim ulagačima, nego što imamo kreditno zaduženje. Nažalost, taj novac stoji kao truhli novac i mi ga ne reinvestiramo. Taj put se može otvoriti na sljedeći način. Otvoriti razvojno-komercijalnu banku u vlasništvu države BiH koja će da apsorbuje taj novac, dat ćemo kamatnu stopu pod određenim kondicijama, a deponentima koji ulože 100.000 KM i više bit će garant država BiH ili Federacija za njihova ulaganja. Nećemo morati uzeti Agenciju za osiguranje depozita. Znači, onaj ko je uložio novac i dao je na raspolaganje da se može ulagati u javne radove, garancija povrata njegovog novca je isto kao što dajemo garanciju Svjetskoj banci ili EBRD-u. Imamo 100 posto sigurnost“, kaže Polimac.
Na takav način privukao bi se novac i bh. dijaspore, kaže Polimac, tvrdeći da bi to mogla biti cifra od 50 milijardi KM. On je naveo kako bi to funkcionisalo na primjeru izgradnje tunela Prenj.
„Ako smo dali mogućnost državi da povuče ta sredstva, ili ako je zajedničko ulaganje ili javno-privatno partnerstvo, onda kažemo mi imamo određeni interes on je 1,5 posto. Ako bude profit mi ćemo dijeliti pola-pola“, kaže Polimac.
Ovaj uspješni privrednik koji ima dogovorene projekte i za narednih desetak godina navodi da zaduživanje nikako ne može biti investicija kako se to vrlo često provlači u javnom diskursu.
„Sad za put Sarajevo-Beograd kreditno se zadužimo šest milijardi to nije investicija. Ako se zadužimo dvije milijarde i napravimo termoelektranu u Tuzli koja je nama neophodna, ali vlasnici te TE će biti Kinezi narednih 20-25 godina dok mi ne vratimo kredit. Uzeli su sve moguće garancije. Odgovorno tvrdim da se to moglo puno bolje uraditi uz uslov da nam treba termoelektrana. Mogli smo raditi revitalizaciju. Pitam ko će vratiti taj novac. Neće imati ko. Za sljedećih 20 godina neće imati ko rađati djecu i mi ćemo ostati ovdje“, kaže Polimac.
Objašnjava da Janez Kopač, direktor Sekretarija Energetske zajednice nije neprijatelj BiH i da je Energetska zajednica jača od Evropske unije.
„Oni su samo ukazali na transparentnost i pitali da li možemo vraćati te kredite. Tvrdim da će Elektroprivreda BiH biti dužna i bit će joj godišnja otplata 300 miliona KM. To ne može vratiti. Treba da imamo najskuplju struju“, kaže ovaj ekspert iz oblasti energetike.
Razdvojiti ekonomiju i politiku
Polimac navodi da je mišljenja da treba razdvojiti politiku i ekonomiju na način da svako radi svoj dio posla.
„Državom, privrednim subjektima mogu upravljati samo dokazani ljudi i oni koji su stvorili nove vrijednosti. Mi imamo obrnutu situaciju da direktor javnog preduzeća ima plaću od 2.500 do 4.000 KM, a dali ste mu povjerenje i odgovornost, da ga možete uvijek zatvoriti u zatvor, za četiri milijarde kao u Elektroprivredi, BH Telecomu. A imate zastupnike, ministre koji su sluga naroda, koji imaju po 5.000 KM, a da ni za šta nisu apsolutno odgovorni“.
U razgovoru sa predstavnicima međunarodne zajednice aludira da se uvede odgovornost za birane zastupnike.
„Onaj zastupnik koji u Parlamentu ili u svom javnom istupu negira BiH, po automatizmu mora izaći iz parlamenta, skupštine i drugo. Ne može doći neko ni u Predsjedništvo, ni u Parlament i reći „nema Bosne i Hercegovine“, a građani BiH uredno to plaćaju“.
Uvesti mogućnost referenduma
Iako politički neaktivan, ali vrlo upućen u političku situaciju u BiH, Polimac navodi da mu je cilj da se u Ustavu BiH uvede mogućnost raspisivanja referenduma za određena pitanja.
„Smatram da je u ekonomiji trebao biti referendum za sva naša zaduženja preko 500 miliona KM. Neka se građani odluče. Neko donosi ovlaštenje da nas zaduže, a što buduća pokoljenja neće moći vratiti za to niko ne odgovara“.
Primjera radi, može se postaviti pitanje u RS, Federaciji, Brčko Distriktu: „Ko je za bezuslovan ulazak u NATO?
„Zbirni dio je unutar BiH. Ako bude ukupno 52% nema niko pravo u ime građana BiH da sjednu četiri čovjeka i da raspravljaju. Mi smo odlučili kuda idemo i oni su samo potpisnici. Drugo pitanje je ko je za bezuslovan ulazak u EU?“, kaže Polimac.
Apsurd sa uvozom vode i akcizama
Mi moramo znati šta je domaći proizvod, apsurdno je da uvozimo pitku vodu u vrijednosti 200 miliona KM, a treći ili četvrti smo u Evropi po vodnom bogatstvu.
„Država Slovenija je donijela zakon po kojem nijedna privatna firma ne može dobiti koncesiju na vodu i vodna područja osim države. Mislim da ne bismo trebali da uvozimo vodu.
Ovaj uspješni privrednik tvrdi da minimalna plaća u BiH može biti 1.000 KM.
„Država umjesto 75% neka uzima 30% i može živjeti. Prva obaveza pored ljubavi je državi platiti porez. Onaj ko ne plaća porez, ja bih uveo kaznu doživotni zatvor i zabranu bavljenja bilo kojim poslom. Kod nas najveći dužnici su javne firme. Mora se uvesti finansijska disciplina prvenstveno za državne firme. Ne mogu građani plaćati dugove javnih firmi. Mi imamo dobro zakonodavstvo ali ono mora biti jednako za sve“, kaže Polimac.
Poseban problem su sredstva od akciza koja se ne koriste za izgradnju autoputeva.
„Ja kad kupim gorivo za motornu kosačicu ja platim akcizu kao da kosačica vozi po autoputu. U Austriji, bilo gdje, kad sipate gorivo na autoputu vi plaćate akcize. Kad sipate van ne plaćate. Mi imamo sad nekoliko stotina miliona KM neutrošenih, a i dalje tražimo kredit od EBRD-a“, kaže Polimac dodavši da BiH treba domaća pamet koja će je voditi.
Za kraj ovaj privrednik ima i poruku i za političare i za građane.
„BiH zaslužuje puno bolju budućnost, građani zaslužuju bolju budućnost, treba im ekonomska i socijalna sigurnost“.