Gluposti brzine svjetlosti

Piše: Edin Urjan Kukavica

Najprije su dvije vijesti koje su nas kao, trebale uvjeriti da vlasti znaju šta rade i rade to što znaju ili, u najmanjem uliti nam nadu da nije i neće sve biti tako crno kako se na prvi i drugi i svaki slijedeći pogled čini jer „brzo ide formiranje dva fonda. U jednom sa čak 500 miliona KM koji će stabilizirati situaciju u društvu. Tu će nam pomoći MMF. Svjetska banka, EBRD… Drugi je garantni fond koji može osigurati oko 400 miliona KM uz Razvojnu banku FBiH. Plus tu su i banke sa 100-200 miliona, a to je već milijardu KM u skladu sa tržištem“ („zaboravljajući“ reći da nije riječ ni o kakvom uspjehu ni genijalnoj ideji nego o kreditima). Odmah za ovom – ili prije ove, zaista je teško „uhvatiti“ slijed dolazi vijest da „u cilju saniranja posljedica“ i „pružanja finansijske pomoći za izlazak iz krize koja će nastati nakon utjecaja koronavirusa“ slijedi „potpisivanje kolektivnog ugovora po kojemu će se državnim službenicima plate smanjiti za 10 posto, a novac preusmjeriti za pomoć privatnom sektoru“.

Ponovo, i naravno, bez objašnjenja kojim državnim službenicima, kojem privatnom sektoru i zašto... Nastranu to da se nigdje ne spominje to da jedan državni službenik ili namještenik u FBiH prima platu između 700 i 1.200 KM dok federalni parlamentarci primaju plate veće od 3.000 KM, a na državnoj razini i do 7.000 KM, koriste službene automobile, a plaćaju im se i brojne druge – potpuno neshvatljive, a u određenim slučajevima i protivzakonito stečene beneficije – od odvojenog života, putovanja i računa za mobitele. Naravno da niko nije očekivao da oni koji jednoglasno izglasaju samo povećanje / usklađivanje vlastitih beneficija sa onima koji imaju veće i više, ali bilo bi (koje li utopije) makar fer da su – solidarišući se sa onima koji su ostali bez posla – najprije donijeli odluku o smanjenju, ako ne prekidu plaćanja onih koji ništa ne rade (parlamentaraca), pa onda ministara počevši od kantonalnog do državnog nivoa, pa tek potom i svim ostalima.

Još se prašina ovih vijesti nije ni slegla, a brzinom svjetlosti stigla je nova glupost iz istog štaba. Naime, Premijer FBiH je sinoć izjavio da će jedna bh. firma (neka iz Gradačca) pokušati napraviti svoj respirator i to tako što će analizirati jedan od pokvarenih respiratora koji im je ustupio Klinički centar u Tuzli. Razmjere ove gluposti teško je smjestiti u bilo šta, a kamoli novinarski tekst.
S jedne strane, kako pojašnjava bioinžinjer Almir Badnjević to niti je brz niti jednostavan proces jer su „regulative u oblasti medicinskih uređaja i lijekova vjerovatno najrigoroznije na svijetu. Sam proces stavljanja medicinskog uređaja na tržište je vrlo komplikovan i dugotrajan (procedura traje duže od godinu i nije izvodiva u BiH). Kada i završite svu dokumentaciju na međunarodnom nivou, potrebno je da registraciju izvršite i u BiH, pri Agenciji za lijekove i medicinska sredstva BiH.

Bez svega toga, siguran sam da ne postoji ljekar na svijetu koji bi životno ugroženog pacijenta stavio na mašinu koja nije prošla testove i dobila dozvolu za korištenje. S nekim stvarima se ne može baš tek tako ekperimentisati. Maska za lice je jedno, a respirator nešto potpuno drugo, koliko god vaše ideje bile humane“.

A potom, praksa rasklapanja jednog uređaja i pravljenja istovjetnog kopiranjem dijelova zove se „obrnuti inženjering“ i predstavlja krivično djelo iz domena industrijske špijunaže i kažnjivo je po
svakom postojećem zakonu na svijetu. Da skratim i slikovito objasnim posljedice ove, najnovije nepromišljenosti iz iste „kuhinje“: za plaćanje odštete za neovlašteno i neuatorizirano kopiranje jednog šarafa, a kamoli dijela bilo kojeg zaštićenog uređaja na svijetu morali bi rasprodati ovo što je ostalo od Bosne i Hercegovine, a i tada sumnjam da bi dobili dovoljno naprosto stoga jer od BiH nije ostalo puno toga što bi nekoga ozbiljno finasijski zainteresiranoga moglo zanimati. Misli li iko da će se, bilo ko i bilo kada, pogotovo međunarodne finansijske ajklule i njihovi advokati iz humanitarnih razloga, smilovati siromašnoj Bosni i Hercegovini zbog glupih poteza njenih političara. Drugim riječima, molim vas, nemojte to raditi.

S jedne strane, naše vlasti ni u najboljim uvjetima kad su mogli šta su htjeli nisu se ponašale ni promišljeno ni pametno. Dokaz za to je zloglasni „igmanski skup“ zbog kojega još niko nije nikoga
povukao za rukav, a kamoli pozvao na odgovornost (http://zurnal.info/novost/22874/namjenska- industrija-za-sirenje-epidemije). A sada se spremaju da cijelu zemlju osude kao međunarodne
kriminalce. Kao da nam je malo što su nam i praunuci zaduženi, a neće imati od čega vraćati kredite...

S druge strane, premda su nas nekoliko puta javno obavijestili da je s neznalicama nemoguće razgovarati, priznajući da sam i sȃm u tom paketu, zamolio bih za objašnjenje koje će makar znalci
razumjeti, zašto se naglasak neprestalno stavlja na respiratore, a ne na zaštitnu opremu od maski do specijalnih odijela prije svih za medicinske radnike, a potom i za sve one koji su u nužnom kontaktu sa ljudima, zaraženim i još nezaraženim? Nadalje, kako se optimistične vijesti o situaciji pod kontrolom i učinku preventivnih mjera uklapaju u priču o falsificiranju respiratora i ispitivanju pogodnosti Zetre za masovnu bolnicu i ustupanju jednog krila zgrade Građevinskog fakulteta Univerzitetskom kliničkom centru?

Gluposti se pojavljuju i jedna drugu smjenjuju brzinom svjetlosti. Sve do sada izrečeno i mnogo više prešućenoga normalnog čovjeka doista plaši. Svakog dana pojavi se nekoliko stvari, vijesti ili slika koje saljevačima i saljevačicama stràve osiguravaju prekovremene sate. U tom smislu, za danas mi je više nego dovoljan prizor dvojice direktora, Civilne zaštite pod „punom ratnom spremom“ i Hitne pomoći bez ikakve.