Otvorena vrata pisarne Ustavnog suda BiH

Piše: Muharem Cero/Patria

Tek sa prolaznim kalkulativnim zatišjima, a gotovo sa konstantom političkog nastupa, Milorad Dodik, utjelovljenje i megafon arhaičnih ostataka velikosrpske politike u BiH, pokušava iznuditi odstranjenje međunarodnog prisustva u provođenju bosanskohercegovačkog mira kroz odstranjenje OHR-a. Pa i vrijeme vanrednog stanja i okolnosti kroz koje prolazimo nije poremetilo takvo djelovanje.

Njegovi posljednji istupi su dapače dobili na intenzitetu, snazi, i neprimjernosti sadržaja. No, o čemu se radi.

Nekako čudno, ko usudom, događa se svjetska pandemija i nedođijska Narodna skupština Republike Srpske. Naime, odgovor na odluku Ustavnog suda o poljoprivrednom zemljištu bio je i jeste niz Zaključaka, pa i onaj o neprovođenju Ustavne odluke U8/19. Nastupila je dobro uštimana i sa strateškim partnerom (HDZ-om) koordinirana blokada bosanskohercegovačkih državnih institucija.

Vanredno stanje kao epidemiološki odgovor poddržavne administrativne aranžmane (entitete, a sad već i kantone) uvelo je u kapacitet koordinirajuće nadređenosti državnim institucijama (Parlamentarna skupština, Vijeće ministara, ali i svih državnih agencija i tijela uspostavljenih u post-Dejtonskom periodu). Blokirana je Dejtonom zajamčena normativne nadređenost države u odnosu na poddržavne aranžmane, osujećena Ustavna provjerljivost akata i odluka u takvom ambijentu sa neizvjesnim rokom trajanja.

Stvoreni su i stvaraju se novi Ustavni presedani (omjeri raspodjele sredstava za sada onih u prevenciji direktne i indirektne štete trajuće epidemije, uspostavljen neprimjeran a nuždom pravdan ples po tanahnoj žici ljudskih prava, i ko će znati šta dalje može donijeti takvo vrijeme). Ubrzano se mijenja ustavno-pravni karakter BiH.

Tek mogući, a za sada gotovo neostvarivi, pristup zemljišno-knjižnim i katastarskim evidencijama u bastionu Nedođijske Bastilje Republičkoj Upravi za Imovinske - Pravne geodetske poslove (RUGIP) u Banjaluci, dao bi pravi odgovor i opravdanje siline otpora Dodika i njegove kamarile provođenju Ustavne odluke o poljoprivrednom zemljištu. Godinama neometano i od države nekontrolirano RS je štancao vrijednosne papire (obveznice) i njima na tuđoj (državnoj) imovini izmirivao putem berzi i bankovnih prodaja novčane kredite koji su čudnim putevima gotovo uvijek bivali na relaciji matica Srbija i ovaj bosanskohercegovački poddržavni entitet.

Vjerovatno će pokušaj zadržavanja ovakvog stanja nadživjeti i samu pandemiju. Odlazak OHR-a ili, kako ga Dodik zove, međunarodnog političkog mrtvaca, otvorio bi mogućnost da se dalja politička događanja u BiH rješavaju dogovorom kapitena političkih reprezentacija, bosanskih plemenskih poglavica, a kada, u šta Dodik silno vjeruje, može ishoditi rješenja koja mu jamče etno-teritorijalni Ustavni plijen. Igra na kantone stvara pretpostavke na istosvrsni ishod Čovićeve političke agende. Nazovimo ga posljedični bosansko-bošnjački aranžman polako dobija forme gruntovnog ali i svakog drugog geta.

Ma koliko se podrazumijevalo da je presuda U8/19 rješavajući državno poljoprivredno zemljište kao javno dobro istovrsna i drugim državnim javnim dobrima, nije uputno osloniti se na tu logiku.

Gotovo predvidiv je ishod svih sudskih apelacija koje bi podrazumijevale entitetsko-etničku uzurpaciju javnih dobara, pa s toga čudi da poslije toga još uvijek nisu uslijedile očekivane i najavljivane inicijative. Bosansko-bošnjačka reprezentacija (SDA-DF-SBB) ima historijsku prigodu okončati decenijsku šizofreniju bosanske tragike, pa joj valja ovu obavezu iznijeti u trajućem mandatu.

Sve drugo bi bilo jalovi populizam i nedovršena priča. Pisarna Ustavnog suda BiH otvorenih vrata je novi put očuvanja bh. državnosti.