Skloništa za žene u BiH bore se kako bi ostala otvorena tokom pandemije COVID-19

SARAJEVO, (Patria) - Sigurne kuće u Bosni i Hercegovini bore se da pruže adekvatnu zaštitu ženama koje su preživjele nasilje i njihovoj djeci, jer će nasilje u porodici biti u porastu zbog krize COVID-19. Kao dio odgovora na krizu, UN Women su provele brzu procjenu statusa specijaliziranih usluga koje pruža osam skloništa u zemlji kako bi otkrile njihove neposredne potrebe u cilju održavanja svojih aktivnosti.

Zahvaljujući ovoj procjeni, rad UN-a za žene bit će preuređen u okviru regionalnog programa za okončanje nasilja nad ženama "Primjena normi, mijenjanje uma“, koji finansira Evropska unija, saopćio je UN Women, piše Patria.

Zbog izolacionih mjera i ograničenja kretanja tokom pandemije, žene zatvorene u svoje domove imaju malo napora ako u kući dožive nasilje. Iako službene statistike nisu dostupne, došlo je do povećanja poziva na telefonske linije i zahtjeve za psihološkim savjetovanjem i pravnom pomoći. 

Iako sve sigurne kuće u zemlji ostaju otvorene i funkcionalne za pružanje skloništa, psihosocijalne podrške i drugih usluga podrške preživjelima i njihovoj djeci, oni nemaju kapacitet i nisu u mogućnosti primiti nove korisnike zbog visokog rizika od infekcije i nemogućnosti pružanja prostora za samozatajno djelovanje izolacija. 

To je slučaj sa sigurnom kućom "Fondacija lokalne demokratije“ u Sarajevu, glavnom gradu koja ne može zaštititi nove korisnike.

"Prisiljeni smo da obustavimo prijem novih korisnika, a žene koje prijavljuju nasilje nisu u mogućnosti da dobiju zaštitu sigurne kuće“, objašnjava Mubera Hodžić Lemeš, upraviteljica sigurne kuće. Prema Lemeš, situacija izaziva pojačani stres i anksioznost kod žena koje su već preživjele traumu. 

Jedno od najvećih pitanja o kojem sigurne kuće izvještavaju je nedostatak osobne zaštitne opreme za osoblje skloništa zbog nedostatka zaliha na tržištu i ionako ograničenih finansijskih sredstava sigurnih kuća. Neophodne su im maske, rukavice, sredstva za čišćenje ruku, dezinficijensi i drugu zaštitnu opremu.

Prema brzoj procjeni, potrebe sigurnih kuća rastu, a to uključuje obučeno osoblje i / ili volontere za rad psihosocijalnih usluga i financiranje komunalnih usluga, hrane, odjeće i lijekova za korisnike, kao i elektroničku opremu poput tableta, računara i televizora postavlja tako da djeca, smještena u sigurne kuće, mogu daljinski nastaviti školovanje.

"Ključno je osigurati sredstva za osnovne troškove kao što su hrana i higijenski proizvodi, ali i za dodatno osoblje, barem za naredna tri ili četiri mjeseca“, naglašava Dijana Tadić, izvršna direktorica sigurne kuće koju vodi organizacija Žena BiH u grad Mostar. 

Do sada nijedno sklonište nije dobilo podršku bilo kojeg nivoa vlasti koji bi im pomogao u rješavanju krize COVID-19. U nekim je slučajevima međunarodno finansiranje obustavljeno, dok lokalno finansiranje ostaje neizvjesno.

Uprkos nedostatku financijske podrške u kriznim vremenima, sigurne kuće pokušavaju ponuditi svoje redovne usluge, poput psihosocijalne podrške, savjetovanja i pravne pomoći, telefonom, e-poštom i drugim digitalnim sredstvima.

Radmila Žigić iz Fondacije Lara u Bijeljini, na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, kaže da ih je pandemija natjerala da istražuju nove tehnologije i platforme za pružanje savjetovanja i pomoći.

"Pružamo savjetovanje putem telefona, e-maila, Facebooka i naše web stranice te stalno istražujemo nove mogućnosti reagiranja na potrebe naših korisnika, dok u isto vrijeme smanjujemo socijalni kontakt i moguće rizike", kaže Žigić, dodavši da većina mogu se prisustvovati hitni slučajevi u prostorijama sigurnih kuća, ali to pokušavaju ograničiti zbog rizika od zaraze.

Amela Bašić Tomić iz sigurne kuće koju vodi Fondacija Ujedinjene žene iz Banja Luke ističe: "Žene bi mogle biti u situaciji da ne mogu nazvati SOS telefonske linije zbog stalnog prisustva počinitelja nasilja.“

Takođe, zbog mjera socijalne distancije, sva skloništa bila su prinuđena da prekinu svoje aktivnosti informisanja, poput onih koje se tiču ​​ekonomskog osnaživanja. Skloništa trebaju nove alate i stručnost kako djelovati u ovoj vrsti krize - posebno iz perspektive zdravlja / sanitarne zaštite.

Predstavnice sigurnih kuća ističu da će žene biti teško pogođene socijalno-ekonomski utjecajima krize - siromaštva, socijalne distance i nedostatka pristupa osnovnim uslugama.

"Raniji korisnici koji su od tada počeli obnavljati život izgubili su posao zbog krize i nisu mogli da osiguraju svoje osnovne potrebe“, kaže Amela Bašić Tomić.

Procjena je također utvrdila da, iako još uvijek nije bilo izvještaja o nedostacima u odgovorima od strane frontline institucija (policija, centri za socijalni rad, zdravstvo), ove će usluge biti ugrožene, preopterećene i preokupirane suzbijanjem širenja zaraze. Ovo bi moglo ostaviti malo prostora za koordiniran i pravovremen odgovor na slučajeve nasilja u porodici.