Instrumentalizacija Blajburga: HDZ Hrvatske s kampanjom kreće iz Sarajeva

Piše Sead Omeragić

Misa bleiburškim žrtvama u Sarajevu održat će se pod pokroviteljstvom Sabora Republike Hrvatske i Hrvatskog narodnog sabora BiH, koji su u direktnoj vezi s Počasnim bleiburškim vodom, čiji je sekretar i portparol Bože Vukušić. Novinska agencija Patria je već pisala o Boži Vukušiću. Svojevremeno je protiv njega 1982. raspisana potjernica, jer ga je policija teretila da je provalio u jedan stan u Splitu, gdje je pokraden nakit. Pobjegao je u Njemačku i već sljedeće godine je sa Damirkom Šušnjarem u Karlsrueu brutalno ubio Sarajliju gastarbajtera Jusufa Tatara. Na sudu se branio tvrdnjom da je Tatar bio saradnik jugoslovenske DB, što se pokazalo kao izmišljotina. Vukušić je 1983. pred njemačkim sudom osuđen na doživotnu robiju.

Iznenada je pomilovan 1991. Po svim saznanjima to puštanje na slobodu se dogodilo nakon direktne intervencija hrvatskog državnog vrha. I kada se vratio u Hrvatsku nije mirovao pa je 1994. osumnjičen za paljevinu automobila Milana Eljuge, a 2001. je optužen za otmicu Blagoja Zelića, bivšeg radnika jugoslovenskog DB-a.

Vukušić još od premijera Ive Sanadera radi pod skutima HDZ-a. Sa druge strane za ovaj sakralni čin stiglo je sponzorstvo od Sabora Republike Hrvatske. Mnoge institucije u Sarajevu su reagirale žestoko negativno na najavu mise za žrtve Blajburga. Najglasniji u podšci na uticajnim društvnim mrežama bili su uglavnom anonimusi i lažnjaci koji su toj harangi davali opasne primjese. Policija je već pronašla brojne adrese onih koji su pozivali na otvoreno nasilje tokom mise. I među njima je najmanje Bošnjaka.

Većina javnih osuda prebačena je na Katoličku crkvu i kardinala Puljića, iako se zna da su sarajevski franjevci bez ikakve pompe već održali dvije mise žrtvama Blajburga. Pokrovitejstvo od Sabora Hrvatske proteglo se u političku instrumentalizaciju ovog sakralnog čina. Sabor u Hrvatskoj će se raspustiti za par dana, a izbori održati krajem juna ili početkom jula. Dakle za oko mjesec i po dana. Kampanja je već počela. Upravo ta činjenica daje pravu dimenziju ovome što danas potresa BiH.

Zašto je Katolička crkva, čije se djelovanje u BiH poštovalo i riječ slušala, pristala da bude instrumentalizirana? Zašto je kardinal Puljić pristao na takav rasplet na kraju svoje sarajevske storije. Vjerovatno je u pitanju generalna pomoć koju država Hrvatska već desetljećima šalje Hrvatima u BiH. Pare poreskih obveznika iz Hrvatske se šalju, a u konačnici ih brendira samo HDZ. Tokom ovih događaja, namjerno ne spominjem antifašizam, najmanje se mislilo na sarajevske Hrvate kojima je sve ovo moralo najteže pasti. Oni su bili i ostali najveće žrtve HDZ-ove politike u obje državbe. Gledajući sa ove strane,
jasno je da HDZ Hrvatske U BiH već desetljećima podiže strasti za svaku predizobrnu kampanju u Republici Hrvatskoj. Pred predsjedničke izbore prošle godine iz istih kuhinja se pojavila vijest da se sprema iz Španije prebacivanje posmrtnih ostataka Ante Pavelića i Maksa Luburića u Sarajevo.

Niko tome nije pridavao važnost više nego običnoj podvali. HDZ-ova kandidatkinja je krajem godine totalno poražena. Za oko mjesec i po dana uoči izbora producirna buka i bijes bi trebali instrumentalizirati glasače i u BiH i u Hrvatskoj. HDZ se očito plaši da ne prođe kao njegova predsjednička kandidatkinja.

Danas možemo čuti da se u javnosti Hrvatske Bošnjacima adresira „mentalitet totalitarizma“, „mržnja prema Katoličkoj crkvi“ i „komunistički čip“, dok se pritom zaboravlja nekoliko ključnih činjenica. Da su sarajevski Jevreji, kao najveće žrtve ustaškog orgijanja od '41. do '45., ustali protiv ovih „političkih akcija Sabora Hrvatske“. Jednako tako u hrvatskim medijima se zaboravilo da je i mitropolit Hrizostom prekinuo odnose sa Katoličkom crkvom pa i sa kardinalom Puljićem. Protiv ovog čina su stali i Romi u BiH. O tome, evidentno je, niti riječi ne možete saznati iz hrvatskih medija. Ako gledate HTV nećete saznati da je reis-ul-ulema Husein ef. Kavazović otvoreno stao u odbranu autonomnosti Katoličke crkve u obavljanju obreda, upozoravajući na pokroviteljstvo Sabora Hrvatske kao problem. I šta se dogodilo? Reis Kavazović je kritikovan, a dotle su Hrvatski narodni sabor i Dragan Čović, premijer RH Andrej Plenković, ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, pa i opozicioni lider Miroslav Škoro, jednakom upornošću i žestinom nastavljali optužbe na račun Bošnjaka. Toj kampanji HDZ-ovog izbornog orkestra protiv Bošnjaka nedostaju samo ratni bubnjevi.

Šta je u pitanju u ovom igrokazu? Zašto su njihove oči slijepe i uši gluhe? Zato što su već odavno u hrvatskim, od HDZ-a instrumentaliziranim medijima, jedini nacionalni problem predstavljaju isključivo Bošnjaci. Dakle, očito je sve ranije pripremljeno pa se niti jedan zvuk osim animoziteta prema Bošnjacima ne probija do HTV-a, niti drugih medija kao instrumenata političke propagande  HDZ-a. Slušajući i čitajući brojne užase protiv Bošnjaka u HDZ-ovom medijskom prostoru Hrvatske i BiH, čovjek pomisli kako postoje i drugi instrumenti kao nastavak izvedbe ovog stranačkog orkestra. 

Sumnjajući na takve scenarije policija u Sarajevu, ali i u svim drugim gradovima Federacije, posebno gdje su Bošnjaci većina, već javno priznaje da je pripravna brinuti o svim katoličkim objektima tokom i nakon mise u Sarajevu. Mnogi će se pozvati na činjenicu da tokom čitavog rata, niko nije bacio ni kamen na Katedralu u Sarajevu i nakon Ahmića i nakon snimaka stravičnih konclogora po Hercegovini koji su obišli svjet. Običan bošnjački čovjek je danas na oprezu, nada se dobru i radi na miru.

Uostalom, pred Saborom Republike Hrvatske još stoji presuda političkom i vojnom vrhu Hrvatske za UZP. Zašto ta presuda jednog međunarodnog suda nije prioritet Sabora u ime bošnjačkih žrtava u BiH, a jeste predizoborno pokrovitejstvo za žrtve Blajburga? Zato što bi to bio čin časti i priznanje međunarodne pravde koji ne bi služio u predizborne svrhe, nego bio poguban za HDZ. Uostalom, oni su kao politička stranka upravo dio te presude za UZP.