Pogane političke ideje u pandemijska vremena!

Piše: Muharem CERO

Svaka vanredna okolnost pa i pandemijska, nije samo zgoda za pogana insana, nego i za pokušaj ostvarenja političkih ciljeva iz agendi prošlih vremena u ratu protiv Bosne.

Tako baš bi i ovoga puta. U suspenziji redovnog parlamentarnog djelovanja NSRS tehnologijom ili načinom donošenja uredbi sa zakonskom snagom SNSD-ovske strukture su donijeli Zakon o posebnom postupku eksproprijacije zemljišta radi izgradnje autoputa koridora 5C i dionice autoputa „9. januar" Banja Luka-Doboj, te uredbe o posebnom postupku eksproprijacije za izgradnju gasovoda dionice Vukosavlje –Brčko i Brčko-Rača.

Očekivano prekidom vanrednog stanja NSRS je ove uredbe usvojila i pretočila u zakone. U postupku pred Vijećem naroda RS-a Klub delegata Bošnjaka je iste zakone osporio ističući vitalni nacionalni interes i obrazlažući ga ozakonjenjem eksproprijacije državnog zemljišta koje je ranijim presudama Ustavnog suda BiH i konačno definirano u odnosu na javna dobra na cijelom teritoriju BiH.

U daljoj proceduri vitalni nacionalni interes je osporavan i odbačen pa je Klub bošnjačkih delegata pokrenuo postupak pred Vijećem za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa Ustavnog suda RS. Vijeće (Selmanovog suda) je odbio zahtjev uz obrazloženje da ne postoji povreda vitalnog interesa jer sam zakon ne sadrži nacionalne odrednice i ne daje prednost ni jednom konstitutivnom narodu te ne pravi bilo kakve razlike među njima.

Cijela stvar međutim počinje mnogo ranije. 18. oktobra 2017. godine NSRS donosi rezoluciju o zaštiti ustavnog poretka i proglašenju vojne neutralnosti RS. Članom 4. te rezolucije se kaže:

"Teritorija Republike Srpske ne može biti otuđena na bilo koji način mimo Ustava i zakona,  niti joj se može utvrditi i upisati drugo svojstvo. Svaki pokušaj uskraćivanja svih suverenih prava nad teritorijem Republike Srpske smatraće se kršenjem ustavnog poretka i međunarodnog prava i neće proizvoditi pravno dejstvo“.

Ova rezolucija je bila također predmetom ocjene vijeća za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa po prijedlogu Kluba Bošnjaka. Ustavni sud RS-a je u ovom postupku utvrdio da Rezolucija nema sadržaj pravnog akta te da je izraz političke volje i kao takva da nije pravno obavezujuća, pa u konačnosti se oglasio nenadležnim za ocjenu povrede vitalnog nacionalnog interesa Bošnjaka. 

Citirana Rezolucija NSRS-a je donesena u vrijeme kada su bile intenzivirane aktivnosti na knjiženju perspektivne vojne imovine na teritoriju RS-a provođene temeljem Zakona o oružanim snagama BiH i akata u postupku aktiviranja MAP-a BiH u kretanju ka Sjevernoatlantskim NATO integracijama.

Tek presuda Ustavnog suda BiH broj 16/20 kojom je rješavano pitanje poljoprivrednog zemljišta na teritoriju RS-a, a u vlasništvu države BiH stvari dobivaju svoj dalji tok. Reakcija RS-a na presudu o poljoprivrednom zemljištu je bila donošenje u NSRS, a po prijedlogu predsjednice Željke Cvijanović, zaključaka RS-a o antidejtonskom djelovanju Ustavnog suda BiH (donesena 17.2.2020.).

Zaključak 7 ovog akta NSRS glasi: „NSRS obavezuje sve institucije RS da ne prihvaćaju i ne provode bilo kakve antidejtonske i nedemokratske odluke visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH“.
Ma koliko Ustavni sud RS-a pokušao obrazloženjem odluke o zakonima o eksproprijaciji stvoriti utisak da i sam nije pod političkim utjecajem i obavezujućim pritiskom rezolucije i zaključaka NSRS, a za koje i sam tvrdi da su tek izraz političke volje, pravno neobavezujući i bez sadržine pravnog akta, jasno je da prihvata ponašati se i odlučivati na način kojim su obavezane i sve druge institucije RS kako je to utvrđeno citiranim tačkama rezolucije o ustavnom statusu i vojnoj neutralnosti kao i bespogovornim provođenjem zaključka 7 iz seta zaključaka RS-a  antidejtonskom djelovanju ustavnog suda od 17.2.2020.

Još jednom se potvrđuje da vladavina prava i provođenje ustavnosti u pod državnom aranžmanu RS nemaju svoje udobno stanište.

Bezpogovornost autokratskog modela funkcioniranja u ovom entitetu već poodavno je ustaljena praksa i prihvaćeno djelovanje pojedinaca i kolektiva u institucijama. Upravo to potvrđuje institucija Ustavnog suda RS-a na čijem čelu je godinama Dodikov poslušnik Džerard Selman.

Jasno je da slijedi traženje ovoga ustavnog spora pred Ustavnim sudom BiH. Sasvim predvidiv je njegov epilog. Poslije presude o poljoprivrednom zemljištu, a i prethodno donesene krunske odluke Ustavnog suda U1/11 cijeli koncept iskrivljene percepcije statusa RS-a kojega je brižno godinama njegovala Dodikova politička struktura, gubi tlo pod nogama i sada ovakvim odlukama Ustavnog suda RS, tek kupuje, iz njemu znanih razloga, produženo vrijeme trajanja za svoje neustavno djelovanje.

Da li ovakvo ponašanje ima moguću širu političku pozadinu u ruskom i srbijanskom djelovanju ili pak stvara ambijent ojačavanja srbijanske pozicije u kosovskim pregovorima, valja nam tek vidjeti.