Laka konjica oligarhije Izetbegović upala u stupicu: Oni i njihova etika!

Piše: Rasim Belko

Sprečanska u Sarajevu k’o onomad Sutjeska. Nije Tito jesu novinari, nit je Švabo nego doktori i advokatica. Rat u bijelom, u borbi za sivo i svilo. 

Laka konjica prve dame najdugotrajnije oligarhije u dugoj historiji ove države krenula u još jedan odlučujući boj. Protivnik Ismet Gavrankapetanović, direktor Opće bolnice, trn u očima oligarhije. 

Tipični predstavnik onog bosanstva koje će se za dobar cilj popeti na nedokučeni vrh Mont Everesta, a u zulumu neće popustiti ni za jedan, onaj najniži stepenik. 

Priča je slična onoj kada je prva u oligarhiji sazvala medije, postavila ih na dno velike prostorije, a ona u stilu velikih diktatora diktirala, smijala se, prijetila i poručivala. 

Ovaj put, u činu poniznosti prema beskrupuloznoj direktorici KCUS-a Sebiji Izetbegović, borbu su vodili ljekari, pripadnici čestitog poziva u nimalo čestitoj akciji. Ni 20 dana od preuzimanja pozicije direktora Opće bolnice, Gavrankapetanović ponovo je najveći problem Sebije Izetbegović. 

Kao lajt motiv za njegovo rušenje čelni ljudi Ljekarske komore KS, potpomognuti slijepim poslušnicima direktorice Izetbegović, obrušili su se na priču Gavrankapetanovića da niko i nikada više ne smije odbiti da liječi nekoga, naročito ne dijete. 

Takva jedan objava na društvenoj mreži, moralnim horizontalama u Komori predstavljala je povod da povedu neki postupak protiv doktora koji je sve, samo ne kršitelj moralnih i profesionalnih kodeksa. 

U uređenom sistemu, sistemu vrijednosti, taj Gavrankapetanović bio bi u pročelju svega što se tiče medicine. U sunovratu etike i časti, koji već decenijama vlada ovim našim podnebljem predstavlja simbol opasnosti po oligarhiju i njen utjecaj. 

“Osvetit ću se reformom zdravstvenog sistema”, poručio je taj Gavrankapetanović nedugo nakon saznanja da se u velikom stilu vraća na čelo jedne zdravstvene institucije. Zaboljelo je to očito direktoricu Izetbegović, pa je sve svoje podanike upregla u igru diskreditacije i obezvrjeđivanja. 

Današnji sukob s javnošću otkrio je svu bahatost ljudi u sistemu koji vodi oligarhija. Beskrupulozno su optuživani i novinari i javnost, i Gavrankapetanović, a u određenoj mjeri i roditelji djeteta kojem je uskraćeno liječenje. 

Laka konjica oligarhije Izetbegović nevješto je tražila opravdanje za ono “niko neće liječiti tu djevojčicu”, u izvedbi Sebije Izetbegović, te potvrdno i nijemo klimanje doktora na tu poruku. 

Danas nas, bešćutno lažu da vadimo stvari iz konteksta, da su oni liječili djevojčicu sve vrijeme i da ih je Gavrankapetanoć ljagao u javnosti. 

A javnost je imala sreću da su danas na pravom mjestu i u pravo vrijeme umjesto desnih hodajućih mikrofona bili novinari, onaj pravi glas javnosti. 

Nakon svega jasno je zaključiti da sistem predvođen oligarhijom želi počistiti sve one koji mu se suprotstave. 

Ovladavanje svakom porom zdravstvenog i društvenog sistema više nije skrivena namjera. 

Svjesna potpune kontrole u Stranci demokratske akcije i na u većini medicinskih tokova, Izetbegović želi što prije skloniti “neprijatelje” sa svog puta. 

Ali, Izetbegović nije i ne može biti jedini krivac. Ljudi u Ljekarskoj komori nisu ometeni u razvoju, već osobe koje su završile visoke škole, prošle različite specijalizacije, seminare…

Zbog čega su ti ljudi pristali biti dugme pod prstom Sebije Izetbegović. Zbog čega idu protiv građana, protiv svojih kolega i svih nas.

Jer, ta Komora i ljudi u njoj nisu imali hrabrosti da reaguju u haotičnoj situaciji oko jedne od prvih žrtava koronavirusa u Sarajevu. Nisu bili spremni i moralni da djeluju u slučaju oko doktora Šefika Pašagića, koji je također umro od koronavirusa. 

I nikada nisu spremni da pokrenu postupke u nepravilnostima KCUS-a prema pacijentima. 

Zato se ni ne mogu predstavljati kao zaštitnici kodeksa i etike. Sami su je srušili u vremenu vladavine oligarhinje Sebije Izetbegović. Sami su se predali njenoj volji. 

Zato će najveće konsekvence u budućnosti trpjeti upravo ti, vodeći ljudi u ljekarskoj komori. 

Izdali su kolege, profesiju, građane. Sudarili se sa sedmom silom i upali u veliku zamku. 

Koliko god da je oligarhija dugotrajna jednog dana doći će joj kraj. E tada će doktori i etičari iz Komore imati problem pogledati druge u oči. 

Vrijeme je najbolji sudija takvim sistemima. Jednom, kada prođu, bit će im objavljen putokaz za smeće historije. Jer tamo i pripadaju. Oligarsi i svi njihovi vojnici.