Piše: Rasim BELKO
Zakoni su paučina kroz koju prolaze velike muhe, a u koju se hvataju male.
Honore de Balzac
Rijetka su mjesta planete Zemlje u kojima Balzacova izreka postaje pravilo, kao što je to Bosna i Hercegovina. Naizgled slobodna i demokratska zemlja, a sve je samo nije uređen sistem.
A ta neuređenost ponajviše ubija obične ljude, riječnikom bivšeg sistema - radničku klasu. Tu klasu prvo su srozali na nivo siromaštva, a ako i ima koja firma u kojoj se živi od plate, ona postaje meta pipaka mafijaške hobotnice u rukama režima.
Radnici Agencije Poslovnost danas, ali i prethodnih dana i sedmica proživljavaju pakao koji kreira neuređena zemlja mafijaša.
Ljudi su u ovoj zemlji cijeli rat pod snajperima odlazili i vraćali se s posla. Zasigurno se nisu osjećali poniženo kako se osjećaju radnici poslovnosti.
Niz merdevine i uz merdevine. Tako se dolazi i odlazi na posao. Barem oni koji to mogu. Za ostale, posao postaje svojevrsna robija. Moderni konc logor, koji kontrolišu zaštitari neke agencije. Po nalogu neke režimske kabadahije.
Autor ovih redova i sam je svjedočio cijeloj priči. Nekoliko radnica, među kojima ima i osoba s invaliditetom, pokušale su izaći ispred firme. Ali daleko nisu mogle. Zaštitari su se ispriječili i vratili ih. Čak ne dozvoljavaju ni da se hrana unese u firmu. Sve mora ići preko merdevina.
Agencija Poslovnost doslovno je na 10 metara visine, čardak ni na nebu ni na zemlji.
Između zakona i bezakonja. U procjepu svojih i interesa povlaštenih mafijaških struktura i politike. Zakoni umjesto da ih štite postaju im teret.
Na pitanje policajcima koje zatekosmo u blizini zgrade u kojoj su radnici zarobljeni "zašto dopuštaju da neko bude zarobljen", jednog od njih smo isprovocirali, prišao je zaštitaru i pitao "mogu li izaći?" i dobio odgovor "Ne mogu!".
Priupitao je policajac "što, ti im ne daš", a odgovor zaštitara glasi "Nije ja, tako mi je naređeno".
Na tome je sve stalo, policajac odlazi do kolege, koristi motorolu, ali potom mobitelom zove šefa. Pojačanja nema, vrijeme prolazi, radnici ostaju u pritvoru.
I dok sam ovo pisao, radnici su još bili u pritvoru.
Samo ovaj primjer, a bilo ih je raznih, demaskiraju u kakvom društvu i državi živimo.
Zapravo, ovo nije država. Ovo je mafijaška oaza, iza njene zastave, institucija, himne, kriju se mafijaši. Politički karteli, koji umišljaju da su bogovi i da im je sve dozvoljeno.
Zato bih pitao lidera SDA Bakira Izetbegovića, koji javno laže da zna kako narod živi, zna li za pakao koji prolaze radnici Agencije Poslovnost.
Zna li da su službenici njemu najvažnije općine rovarili katastar i izmišljali katastarske čestice. Očigledno pomažući onima koji žele otjerati Poslovnost.
Zna li predsjednik SDA da inspekcije daju pogrešne nalaze na terenu, na području najvažnije općine od svih općina. Je li Izetbegović informisan da niko ne izvršava "hitnu mjeru" suda. Zna, ali se pravi lud, jer tako je i navikao.
Baš kao što se u pravosudno - policijskoj organizaciji prave ludima, dok u centru glavnog grada neko drži zarobljenim 80-ak ljudi.
E to je aktuelno društvo Bosne i Hercegovine. Primjer Poslovnosti najbolja je slika društva i države koju nam kreiraju već 30 godina.
Ali, nisu krivi oni. Krivi smo mi, radnici i građani ove države što 30 godina poginjemo glavu pred pogani okupljenoj u nekoliko interesnih centara.
Tektonski društveno - politički poremećaji jedino mogu otjerati bagru koja uništava svaku ćeliju života. A da bi se to desilo, građani i narodi Bosne i Hercegovine moraju podići pogetu glavu, pogledati se u ogledalu i reći DOSTA JE!
I ne slušati plaćene intelektualce i analitičare, koji pričaju kako ulica nije mjesto gdje se možemo riješiti nemani koja nas treću deceniju ubija i protjeruje više i gore od rata.
I pomisao na narod na ulici utjeruje strah u režimske kosti. Niko i ništa ih neće zaustaviti do narod.
Vrijeme je da se probudimo. Vrijeme je da pokažemo da nećemo biti muhe za koje zakon vrijedi, a da nam kičmu lome oni koji se zakona ne boje!
Jer, razlika između Keraterna i Trnopolja u odnosu na logor "Poslovnost" je samo jedna - kreatori logora "Poslovnost" su puno gori.
A svi znamo kako se logori oslobađaju. Iznutra. Pametnom dosta. A vala i budali!