Plenkovićeva podrška ili politička agresija

SARAJEVO, (Patria) – Hrvatski premijer Andrej Plenković pokušao je jučer nakon sastanka sa predsjednikom HDZ BiH Draganom Čovićem uputiti pomirujuće poruke ističući potporu Hrvatske BiH na njenom putu ka EU i NATO-u. U tim pomirujućim tonovima ponovljena je i matrica na kojoj svoj odnose grade dva HDZ-a „legitimnog predstavljanja najmalobrojnijeg naroda u BiH“ u kontekstu predstojećih izmjena Izbornog zakona BiH. 

I upravo u srijedu Čović sa predsjednikom SDA Bakirom Izetbegović počet će pregovore u kojima želi izmjene na način da Hrvate u BiH predstavlja isključivo HDZ ili da član Predsjedništva BiH iz hrvatskog naroda bude isključivo iz te stranke, barem dok se Čović ima namjeru kandidirati. Poznato je da Čović ne može oprostiti „slučaj Komšić“ kojeg vrlo često naziva drugim bošnjačkim članom Predsjedništva i to će biti uslov koji će vrlo jasno postaviti pred SDA. 

U tom naumu Čović ima podršku Plenkovića koji je nebrojeno puta došao u Mostar izbjegavajući bilo kakav susret sa drugim bh. zvaničnicima i zaobilazeći Sarajevo ili Banja Luku u širokom luku. Iako bi BiH i Hrvatska mogle razgovarati o brojnim pitanjima, a samo neka od njih su problem migrantske krize, upad hrvatskih naoružanih graničara na teritoriju BiH, konačno rješavanje državne granice koje je otvoreno od 1999. godine, izgradnja odlagališta nuklearnog otpada uz samu granicu sa BiH, Plenkoviću je važnije uplitati se ipak u unutrašnje stvari BiH. 

Na taj način predsjednik Vlade Hrvatske vrši političku agresiju, a ignorišući bh. zvaničnike s kojima bi se trebao susresti jasno poručuje da samo formalno poštuje teritorijalni suverenitet prijateljske BiH.   

Iako skoro svaki put ističe saradnju Hrvatske sa sva tri konstitutivna naroda to u praksi znači samo sa Hrvatima i to onim po mjeri Čovića i HDZ-a i ne dalje od Hercegovine i Srednje Bosne.  
Kad u istoj rečenici stavite poštivanje teritorijalnog suvereniteta i poštivanje političkih stranaka onda je jasno da je riječ o formi koju kao zvaničnik Hrvatske mora zadovoljiti kako bi ostavio što manje prostora za opravdane optužbe na otvoreno miješanje u unutrašnje odnose u BiH. Jer izmjene Izbornog zakona su pitanje svih političkih stranaka i svih onih koji participiraju u Parlamentu BiH jer će se ticati narednih izbornih ciklusa. No, Čović je znao da bi takvi pregovori bili teški, a naročito kad bi za stolom imao i Komšića kao predsjednika DF-a koji se izričito protivi izmjenama kako to želi HDZ BiH. Dodatni problem je što Čović ovim izmjenama uslovljava i formiranje Vlade FBiH, a čiji je cijeli proces isključivo u rukama HDZ-a. 

Čović računa na to da će izmjene uspjeti dogovoriti sa Izetbegovićem jer je SDA već na gubitku s ovom Vladom FBiH u kojoj joj nedostaju dva ministra. Ukoliko Izetbegović pristane na Čovićev ultimatum najveći gubitnik bit će država BiH i njeni građani koji nikada neće izaći iz začaranog kruga nacionalističkih pretenzija Čovića i HDZ-a.