Tuđmanovi mačeki i Vučićev cvetko

Piše: Rasim BELKO

U projekat daljnjeg rastakanja BiH Dodika i Čovića, u koji se odavno aktivno uključio Beograd, sada se jednako uključuje i Zagreb. Prije dva dana u Mostaru je boravio Plenković, a sutra (danas, op. a.) Dodik ide Milanoviću i Plenkoviću. Bravo, susjedi i bravo za bošnjačke idiote na vlasti! Čuvajmo Seku i 8-icu.

Nekoliko rečenica Twitter poruke Senada Pećanina ponajbolje objašnjava aktuelni politički momentum u kojem se nalazi Bosna i Hercegovina, ali i kompletan region.

Malo li je zapaljiva postizborna crnogorska buktinja, pa su velikosrpski i velikohrvatski kreatori krenuli u procese novog Karađorđeva. Novo talasanje politički nestabilnog regiona, u kojem ni tri decenije poslije ratova, agresije, genocida i brutalnih ratnih zločina, niti ima mira niti prosperiteta.

Nije ovo prvi put da neprijateljski nastrojene politike Zagreba i Beograda podrivaju ustavni poredak, nezavisnost, suverenitet i nedjeljivost Bosne i Hercegovine. Čini se da zajedno, Hrvatska i Srbija pokušavaju provesti različite verzije

Načertanija, ali iste verzije Cvetković - Maček i Karađorđeva.

No, pred Bosnom i Hercegovinom, prije konačnog razračunavanja sa susjedima, bez obzira na oblike i načine tog procesa, je razračunavanje s unutrašnjim neprijateljima koji sve više uzimaju maha.

Milorad Dodik predvodnik je političkih i svakih drugih kolaboracionista, koji na sve načine rade kako bi uništili državu u kojoj više od dvije decenije više nego dobro žive. Iako ga se često posmatra kao vrsnog manipulatora, koji u izbornim godinama pravi predstave, vrijeme je da ga se shvati kao najveću poslijeratnu prijetnju Bosni i Hercegovini, miru i prosperitetu njenih građana.

San koji su sanjali najozloglašeniji ratni zločinci poslije Drugog svjetskog rata Slobodan Milošević i Radovan Karadžić, danas sanja i pokušava ostvariti Milorad Dodik. To su oni snovi koji uključuju hiljade mrtvih, obogaljenih i rastjeranih.

Koliko god govorio da nije za rat i da to nije nikakva opcija, čini se da Milorad Dodik, uz pomoć aktuelnih zagrebačkih i beogradskih agresora, sve radi kako bi došlo do rata. Bez rata nema podjele zemlje, svjesni su i susjedi i komšije, baš kao što je svjesna i laktaška dvorska luda hegemonističkih politika Hrvatske i Srbije.

U istom političkom filmu živi i lažni promotor evropskih vrijednosti, koji sanja hrvatski ćošak BiH pod upravom Zagreba Dragan Čović. Političar kojeg je samo loše bh. pravosuđe spasilo od duže robije. Nekadašnji upravnik logora u

Hercegovini, danas uplakana politička nejač zbog, također lažne, ugroženosti hrvatskog bića u BiH.

Čović i Dodik posljednjih godina rade u tandemu. Po meridijanima i paralelama povezuju neprijateljske kote, od kojih očekuju pomoć u rastakanju Bosne i Hercegovine. Čović se uvlači Aci i Putinu, a Dodik trčkara od Beograda do

Moskve, a evo sada i Zagreba. Sve kako bi napravili zajednicu srpskih i hrvatskih zemalja na Balkanu.

Rekao bih da me iznenađuje politika Zagreba, jer smo već navikli na pretenzije Beograda. Ali, demantuje me ona presuda za udruženi zločinački poduhvat, koju je kreirao Plenkovićev idol Tuđman.

Ipak, u svemu postoji nešto iznenađujuće. Kako to da Plenković i Milanović, premijer i predsjednik jedne članice Evropske unije u svoje dvore primaju političku propalicu s američke crne liste. Kakva je to poruka onima koji čekaju pred vratima EU, ali i NATO-a. To je de facto identično ko kada bi najviši dužnosnici Litvanije ugostili Aleksandra Lukašenka. Naravno da neće, jer samo politički idioti u zvaničnoj posjeti primaju nekog poput Dodika.

Karađorđevo, ko zna već koje se ipak dešava, kreiraju ga ruski milioni u Hrvatskoj, velikosrpske i velikohrvatske struje i borba protiv toga bit će glavni zadatak društveno - političkog bića Bosne i Hercegovine.

Baš kako danas poruči član Predsjedništva BiH Željko Komšić: "Dodik u privatnu posjetu zvaničnicima Republike Hrvatske donosi poruku koja je ujedno i cilj njegove politike, da entitet RS i Srbija budu jedna država. Bez obzira na to kako će u Zagrebu ta poruka biti primljena, sa odobravanjem ili ne, mi u Bosni i Hercegovini znamo šta nam je činiti, a u Zagrebu, kako im je volja".

Savršen odgovor i još bolja poruka. Samo je vrijeme da to što znamo šta nam je činiti, pretvorimo u djela. Vrijeme je da politika koja Bosnu i Hercegovinu vidi kao modernu, sigurnu, suverenu i nezavisnu državu, pređe iz defanzive u ofanzivu.

Vrijeme je za svebosansko djelovanje svih nas koji ovu državu nosimo u srcu. Ne, ne mislim primarno na njenu vojnu odbranu. Prvobitno nam je potreban svebosanski sabor, na kojem ćemo jednom za svagda definisati ciljeve i načine djelovanja na zaštiti države koju komšije i susjedi ne ostavljaju na miru.

Vrijeme je da umjesto truhle vanjske politike usmjerimo sve snage na obnavljanje međunarodnih prijateljskih veza. Ne kao žrtve koje su preživjele genocid i dvostruku agresiju, nego kao slobodni ljudi koji žele sačuvati domovinu.

Krenemo li mi, koji zaista ovu državu volimo, agresivnije, odlučnije i budemo li spremni, Dodik, Čović, Vučić, Milanović, Plenković i ini drugi zauzdat će svoja velikosrpska i velikohrvatska uzda. Znamo ih, još od '92.

Zaustavili smo ih u ratu. Vrijeme je da ih pobijedimo politikom u miru, a Bosnu i Hercegovinu sačuvamo od izvršenja njihovih poganih misli.

Samo se, svi skupa, moramo probuditi. Da ne zakasnimo!