Šuti kad ovo čitaš, čut će te: Pazi špijun!

Piše: Rasim Belko

Vlast i špijunaža, od prve organizirane zajednice do danas idu ruku pod ruku. Neodvojivi su i uvijek služe istoj svrsi. Špijunaža je kao i država rasla, oblikovala se i prilagođavana sistemu i vremenu.

Danas je sofisticirana, lako izvodljiva i vrlo upotrijebljena. Međusobno se špijuniraju velike sile, vladari, kriminalci i razne druge sorte iz podzemlja.

Najmodernije svjetske države nisu zaštićene od špijuna i špijunaže onih koji bi da vladaju koliko i žive.

Ali, obavještajna tiranija i presija rijetko gdje je prisutna kao u današnjoj Bosni i Hercegovini. Sofisticirani poslovi špijunaže svedeni na mahalanje, a obavještajne, sigurnosne i policijske institucije podređene jednom čovjeku, njegovoj stranci i interesima.

I sve po etno linijama razgraničenja. Tamo oni, ovdje mi. Ona kultna "vazduh trepti ko da nebo gori", postala je ambijentalna stvarnost.

Ovdje špijunira čovjek broj, tamo Dodikov soj, a i Čović ima neke svoje sjenke za skrivene tajne. Nekada su se špijunirale fabrike, vojna postrojenja i slični objekti. Danas se špijunira skoro sve. I žene koje okopavaju krompir i varioci, policajci, novinari, vozači...

Sve u službi tri ista primjerka doktrine Čaušesku. Kontrola nacije i etnosa u sklopu iste postala je neizbježno oružje u političkom ratu za ostanak na vlasti.

Osmica i njegovi hajduci podnose izvještaje šta ko misli, govori ili radi protiv bračnog para loze Lenjina. Svjedočenja je mnogo, a posljednje smo čuli sinoć, na televiziji N1, kada je aktuelni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara otvoreno kazao da su ga ispred porodične kuće slikali agenti Obavještajno - sigurnosne agencije BiH.

Oni nas slušaju, a kako reče Čampara "Kalimero nas slika i prati".

Ako slikaju ministra, šta li tek rade prema nama, tzv. običnim građanima. Islamska sveta knjiga Kur'an kaže: "Ne boj se nepismenih i pismenih, boj se polupismenih". Kao da je prije hiljadu godina i više stoljeća godina neko opisivao Bakirovog čovjeka s brojem 8. Polupismen insan, završio srednju školu, ali ga fakultetska diploma nikako nije išla. Neko mu je u Asimovom stilu završio tri, a ispalo da niti jednu nije završio. Sad mu hoće i suditi zbog toga.

E, takav Osman Mehmedagić najbolji je i najopasniji lutak u rukama režima i diktature Izetbegovića. Zato ga Izetbegović(i) i čuva kao zjenicu oka svog.

A, svog lutka ima i druga politička nepogoda. S druge strane etno linije, Milorad Dodik. U svom stilu, takoreći kabadahijskom, Dodik pred najvišom institucijom entiteta u koji se kune, poručuje političkim protivnicima da ih prisluškuje. I pritom za potvrdu pita svog ministra unutrašnjih poslova Dragana Lukača:  "Reci jesmo li ih prisluškivali?".

Dodik kontroliše i Državnu agenciju za istrage i zaštitu, s puno većim dosegom i boljom opremom. Tu može prisluškivati koga i kada hoće.

Ni Čović nije imun na špijuniranje, a s obzirom da kontroliše dio OSA-e, SIPA-u Graničnu i kantonalne policije ima puno aparature u svojim rukama.

Posebna je tek priča unutarstranačkih frakcija na cijelom prostoru BiH. Postali smo država agenata i špijuna. Kao da ne živimo 21. stoljeće, već smo u Hladnom unutrašnjem ratu. Zapravo, sve je isto kao da živimo Bondove filmove. Samo bez specijalnih efekata, kod nas se to zove rat.

Zato, niko više u BiH nije siguran od prisluškivača stranačkih paša i pašinica.

Sve više šapćemo, pazimo gdje i šta govorimo.

Šuti kad ovo čitaš, čut će te!