Za koga radi Tadić: 'Slučaj Višković' dokazao političku kontrolu nad Tužilaštvom

Amina Čorbo-Zećo

Tužilaštvo BiH mora postati kredibilna institucija u koju će ljudi imati povjerenja, a trenutno je daleko od toga. Ispisani su članci i članci, analize i analize u vezi sa tvrdnjama da je Tužilaštvo BiH pod političkom kontrolom. Posljednji slučaj Radovana Viškovića pokazao je da Tužilaštvo, odnosno Gordanu Tadić potpuno kontroliraju HDZ i SNSD.

Nevjerovatno zvuči da se Tužilaštvo BiH, iako ima saznanja od 2017. godine, a ispostavit će se i od prije, nije bavilo slučajem Višković. Čak je postao i premijer, a predmet su formirali tek kada je javnost 'zabrujala', a bolji poznavaoci prilika rekli bi kada je došao u konflikt s Miloradom Dodikom.

Da nije tako, Višković bi davno bio pozvan na razgovor, ovako svaka naknadna reakcija uslovljena je pritiskom javnosti ili političkim željama. To je činjenica koju teško mogu demantirati u Tužilaštvu BiH.

Mediji u Republici Srpskoj kompromitiraju iskaz zaštićenog svjedoka, čiji su identitet i objavili, tvrde da on nema nema apsolutno nikakav kredibilitet, posebno zbog toga što se zna da ima ozbiljnih psihičkih problema. 

Interesantno je da upravo na desetine optužnica protiv Bošnjaka potiče od zaštićenih svjedoka. To im nije smetalo, pa čak ni dokazi da su u Beogradu instruirani šta da govore. Nikakav kredibilitet Tužilaštvo BiH više nema. Nevjerovatno je da se navodi u vezi sa učešćem Radovana Viškovića u dešavanjima u i oko Srebrenice u julu 1995. godine nisu ispitali!?

Ali, danas se pripadnicima Petog korpusa na čelu sa Atifom Dudakovićem sudi jer su nakon tri i po godine krvave opsade bihaćke Krajine krenuli u ofanzivu. Sud to ne želi da vidi, kažu nije to predmet ove optužnice. Ali je predmet nepravde, a nepravda izaziva frustraciju. 

Treba li podsjetiti Tužilaštvo BiH i javnost da predmet Dudaković i drugi nije predmet s A liste Haškog tribunala. Pitanje je gdje je onih 850 predmeta sa ‘A liste’ Haškog tribunala, i danas su otvoreni.

Nesporno je da treba svi da odgovaraju za počinjene zločine.

Ali, red mora postojati. Kako drugačije objasniti ljudima da se na Sudu BiH ne smije spomenuti period prije 1995. godine i stradanje Bošnjaka i Hrvata u opkoljenom Bihaću, kako se može objasniti normalnim ljudima da, naprimjer, za Goražde nije podignuta nijedna optužnica protiv onih snaga koje su granatirale i ubijale Goražde, a podižu se brojne optužnice za ljude koji su branili Goražde.  

Nažalost, istom progonu su izloženi general Sakib Mahmuljin i Ramiz Dreković, kao i brojni drugi istaknuti komandanti i heroji Armije Republike Bosne i Hercegovine protiv kojih se vode sudski procesi pred Sudom BiH.

Drekovića se procesuira zbog jedne granate ispaljene na Kalinovik čak su ga i hapsili, a nemamo niti jedne optužnice za hiljade granata na Konjic, Sarajevo, za ubijeno 1.601 dijete. Pripadnici Armije RBiH i general Nehru Ganić dokazuju da je napad na Čemerno bila legitimna vojna akcija na artiljerijski položaj agresora koji je danima sijao smrt po Brezi, Visokom, Ilijašu početkom 92', pravdaju se da nije bilo udruženog zločinačkog poduhvata, a svaki laik to vidi, osim tužioca koji je propustio temeljito i zakonito provesti istragu.  

Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine pravosnažno je oslobodilo svih optužbi Tužilaštva BiH Ahmeta Sejdića, bivšeg komandanta Prve višegradske brigade Armije RBiH (ARBiH) i heroja odbrane Goražda, ali niko od tužilaca za ovu lažnu optužnicu neće odgovarati. Sankcija nema. Isto je oslobođen i Naser Orić. 

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine tako je ispoštovalo samo četiri od ukupno 32 preporuke koje je u ranijem izvještaju iz 2016. godine dala britanska sutkinja Džoana Korner za unapređenje rada na predmetima ratnih zločina.

Iako je u svakoj državi proces postizanja pravde odgođen zbog korone, u BiH je to malo drugačije. Zbog političke kontrole Tužilaštva BiH pravda u BiH je odgođena na malo duži period.