(NE)RAD TUŽILAŠTVA Do kraja 2023. ne mogu se okončati predmeti ratnih zločina

Piše: Amra Vrabac

Krajem decembra 2020. godine ističe rok od 90 dana da Tužilaštvo BiH dostavi statističke podatke u skladu sa Aneksom B Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina koja je Vijeće ministara BiH usvojilo 24. septembra.

„Aneksom B je definirano da Tužiteljstvo BiH u roku 90 dana dostavi statističke podatke – broj lica koja su pravosnažno presuđena i koja je vrsta presude, broj lica koja se nalaze u žalbenom postupku, broj lica koja su pod istragom i protiv kojih je ona obustavljena, te broj lica protiv kojih nije pokrenut postupak, koji nisu uzeti u rad od 2004. godine”, pojasnio je nakon donošenja Strategije ministar pravde BiH Josip Grubeša.

Revidiranom strategijom trebalo bi biti osigurano procesuiranje najsloženijih i najprioritetnijih predmeta ratnih zločina pred Sudom BiH i Tužilaštvom BiH, a ostalih predmeta pred pravosudnim tijelima entiteta i Brčko distrikta, a kako bi do kraja 2023. godine bilo završeno procesuiranje ratnih zločina.

Predstavnici međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini – EU, SAD-a i OSCE-a – ključnim smatraju da sve razine vlasti u BiH osiguraju da pravosuđe procesuira slučajeve ratnih zločina neovisno, nepristrasno, profesionalno i transparentno, da taj proces mora biti oslobođen politiziranja, uz puno poštivanje konačnih i obavezujućih odluka suda i uvažavanje činjenica koje su već utvrđene pred domaćim i međunarodnim sudovima, što se posebno odnosi na presude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju.

Mjesec decembar je tradicionalno mjesec u kojem Tužilaštvo BiH diže najveći broj optužnica, a očekuje se da će biti povećan broj onih za ratne zločine.

Brojni procesi koji se vode na Sudu BiH za ratne zločine traju godinama, a cijela 2020. godina je izgubljena jer se nisu održavala ročišta u tim predmetima gdje je i po desetak optuženih zbog epidemioloških razloga.

Jedan od problema na koji se sve jasnije upozorava jeste i nesrazmjer u optužnicama koje se podižu, pa su tako rijetki predmeti gdje su za ratne zločine nad Bošnjacima ili Hrvatima optužene grupe kao što je u slučajevima gdje su optuženi Hrvati i Bošnjaci u predmetima Orašje, Konjic, Ilijaš, Bihać.  

Ono što stvara dodatni problem je što su mnogi počinitelji i odgovorni za najteže zločine i genocid nedostupni bh. pravosuđu i mahom se nalaze u Srbiji. Ratni zločinci na taj način se štite ili se vode fingirani procesi pred srbijanskim pravosuđem. Ukoliko bi se ti osumnjičeni izručili bh. pravosuđu otkrila bi se stvarna uloga Srbije u agresiji na BiH. Upravo iz tog razloga neki su napustili BiH kako nikad ne bi bili procesuirani. Sva odgovornost brutalnim medijskim propagiranjem u čemu učestvuje državni aparat Srbije prebacuje se na Hrvate i Bošnjake, pokušava se promijeniti karakter rata i izjednačiti odgovornost agresora i žrtve.

U posljednjih godinu dana skoro 150 Bošnjaka i Hrvata je optuženo za navodne zločine nad Srbima, a Srbija je dobrim dijelom uspjela prebaciti odgovornost na političko-vojno rukovodstvo bosanskih Srba i to za individualnu odgovornost. U nekoliko slučajeva optuženi su generali i komandanti Armije RBiH i HVO.

Već je poznato da na obje državne institucije ali i kontrolora VSTV imaju utjecaj političke strukture, a otvoreno se govori o ostvarivanju srpskih interesa, relativizaciji genocida i minoriziranju uloge Srbije u ratnim zločinima i genocidu u Srebrenici.

U septembru 2020. godine Misija OSCE-a predstavila je izvještaj sutkinje Joanne Korner koja je iznijela ozbiljne zamjerke na rad Tužilaštva BiH. Jedna od najvećih zamjerki je nedovoljan broj tužilaca koji nemaju iskustvo u radu na predmetima ratnih zločina.

„Samo je po sebi jasno da rad na predmetima ratnih zločina zahtijeva poznavanje pravnih instituta i činjenica (o područjima na kojima se odvijao oružani sukob i predmetima sa MKSJ-a / Suda BiH koji se odnose na ta područja), koji se ne pojavljuju u drugim predmetima. Koliko god je neko stručan tužilac, da bi se steklo znanje potrebno za pravilnu istragu i krivično gonjenje u predmetima ratnih zločina, zahtijeva vrijeme koje će uložiti ne samo taj tužilac, nego i drugi koji mu trebaju pomoći u sticanju potrebnog znanja. Preporučuje se da se ubuduće u Posebni odjel imenuju i raspoređuju samo tužioci sa prethodnim iskustvom u radu na predmetima ratnih zločina“, jedna je od preporuka.

Sutkinja Korner navela je da tužioci ne rade efikasno istrage odnosno da istražne radnje preporučuju analitičari. Posebno je kritizirala i optužnice koje se podižu i potvrđuju.

„I sudije i branitelji su istakli da su opisi u optužnicama, kako pravni tako i činjenični, prečesto manjkavi. Za primjere, naveli su sljedeće: Pogrešna pravna kvalifikacija krivičnog djela koje se optuženom stavlja na teret, npr. optužba za ratne zločine za djela koja sadrže zakonska obilježja zločina protiv čovječnosti; nepreciznost u opisu zločina, tj. opis se ne odnosi na obilježja krivičnog djela; optužbe za udruženi zločinački poduhvat (UZP) i komandnu odgovornost kao alternativne oblike učešća u izvršenju djela; optuženom se stavlja na teret i komandna odgovornost i direktno izvršenje u odnosu na isti događaj“, navela je Korner.

Ovakav pristup Tužilaštva i Suda BiH rezultirat će nesagledivim posljedicama, a kao konačni cilj bit će mijenjan tok agresije na BiH odnosno da su Srbi bili prinuđeni da se brane od napada Bošnjaka i Hrvata.

Oni koji su pratili suđenja za ratne zločine na Sudu BiH mogli su se uvjeriti da veliki broj tužilaca pa ni članova sudskih vijeća nemaju ni minimalna vojna znanja niti poznaju pojmove pa se postavlja pitanje kako onda donose presude koje su vrlo često u suprotnosti sa presudama donesenim u Hagu na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnom sudu pravde u Hagu.

Iako su i sudska vijeća vrlo često svjesna da se tužioci služe i lažnim svjedočenjima, krše Zakon o krivičnom postupku, sudije nemaju pravnu mogućnost prekida takvog sudskog postupka. Na to upozoravaju i advokati koji navode da bi se u tom segmentu trebao mijenjati Zakon o krivičnom postupku.

Iako Revidirana strategija predviđa da se do kraja 2023. godine okonča rad na predmetima ratnih zločina već sada se može čuti da taj rok neće biti ispoštovan.