IMA LI GDJE A LISTE Tužilaštvo pročitano: Brisel osudio revizionizam, zašto Bošnjacima sude za UZP?

Piše: A. Čorbo-Zećo

Evropski parlament izradio je nacrt nove rezolucije o Bosni i Hercegovini kojom se naša zemlja poziva na ustavne reforme te se od nje traži da se snažnije obračuna s korupcijom i istraži navode o izbornim prevarama.

Kada je riječ o nacrtu rezolucije Evropskog parlamenta, u njemu se vlasti BiH također potiču da ubrzaju učinkovito procesuiranje ratnih zločina u skladu s revidiranom nacionalnom strategijom, te se osuđuje bilo koja vrsta historijskog revizionizma, secesionističke retorike i srodnih djela, te poricanje ili veličanje ratnih zločina. 

Dakle, i Brisel je konačno prepoznao nerad Tužilaštva, a to su sada i javno obznanili. Javno osuđujući bilo koju vrstu historijskog revizionizma poslana je jasna poruka Tužilaštvu BiH na čijem je čelu Gordana Tadić. Njena igra pročitana je i van granica BiH. Ono o čemu Patria, a i brojni drugi mediji pišu Brisel je sročio u rezoluciji. 

Iz povjerljivih izvora u Evropskoj komisiji saznajemo da imaju sve informacije o protuzakonitim aktivnostima Suda i Tužilaštva i očigledno je da se niko neće zadovoljiti odlaskom samo Milana Tegeltije. 

Jednostavno rečeno, vrlo brzo mora uslijediti čistka korumpiranih i previše plaćenih političkih podobnika. Tužilaštvo BiH nastoji izvršiti reviziju rada Haškog tribunala kroz montirane procese i na taj način umanjiti najteže zločine, a koje su počinile susjedne države na prostoru BiH. Krajem decembra 2020. godine istekao je rok od 90 dana da Tužilaštvo BiH dostavi statističke podatke u skladu sa Aneksom B Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina koja je Vijeće ministara BiH usvojilo 24. septembra.

„Aneksom B je definirano da Tužiteljstvo BiH u roku 90 dana dostavi statističke podatke – broj lica koja su pravosnažno presuđena i koja je vrsta presude, broj lica koja se nalaze u žalbenom postupku, broj lica koja su pod istragom i protiv kojih je ona obustavljena, te broj lica protiv kojih nije pokrenut postupak, koji nisu uzeti u rad od 2004. godine”, pojasnio je nakon donošenja Strategije ministar pravde BiH Josip Grubeša.

Posebno će biti zanimljivo pregledati podatke o A listi Haškog tribunala. 

Ali je jasno da nije ništa urađeno ni po prvoj strategiji kako je bilo predviđeno nego sve drugačije.

Predstavnici međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini – EU, SAD-a i OSCE-a – ključnim smatraju da sve razine vlasti u BiH osiguraju da pravosuđe procesuira slučajeve ratnih zločina neovisno, nepristrano, profesionalno i transparentno, da taj proces mora biti oslobođen politiziranja, uz puno poštivanje konačnih i obavezujućih odluka suda i uvažavanje činjenica koje su već utvrđene pred domaćim i međunarodnim sudovima, što se posebno odnosi na presude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju.

No, BiH je daleko od toga. Još niko nije procesuiran jer je veličao ratne zločince, dok se u javnosti jednako npr. tretiraju general Mehmed Alagić i ratni zločinac Radovan Karadžić. Svi znaju da Alagić nije osuđen za ratne zločine.

Ali se zato Tužilaštvo BiH progonom Bošnjaka stavlja direktno na stranu onih koji negiraju genocid. S punim pravom ovo kažem, jer nam Tužilaštvo još nikada nije objasnilo zašto prvo nije riješilo predmete A liste Haškog tribunala, a započelo je niz procesa, mahom protiv Bošnjaka, koji nisu bili na toj listi.

Cilj je bio dočekati dan kada će se predmeti ratnih zločina moći prebacivati na niže sudske instance, pa je jasno čemu se stremilo i zašto smo dobili niz optužnica za UZP protiv Bošnjaka.
Optužuju Bošnjake da bi UZP u Hercegovini izjednačili sa oslobodilačkom operacijom 5. korpusa u kojoj su zajedno učestvovale snage HVO i Hrvatske vojske. Da su tužiteljica Tadić i njeni saradnici samo pročitali oslobađajuću presudu Anti Gotovini u Hagu znala bi da nema osnova za dizanje optužnice protiv Atifa Dudakovića i drugih.

S njim na optuženičkim klupama sjedi još 15 pripadnika Armije RBiH koje npr. niti jedan svjedok ne spominje imenom i prezimenom.

Ali sve je moguće kada se radi protuzakonito i vrši montaža optužnica preko svjedoka koji su spremni lagati i pri tom dobijati razne mjere zaštite. Na kraju sve to plaćaju građani ove zemlje, pa se o troškovima ne brinu.

Sve su rjeđi predmeti gdje su za ratne zločine nad Bošnjacima ili Hrvatima optužene grupe kao što je u slučajevima gdje su optuženi Hrvati i Bošnjaci u predmetima Orašje, Konjic, Ilijaš, Bihać.  

Ono što stvara dodatni problem je što su mnogi počinitelji i odgovorni za najteže zločine i genocid nedostupni bh. pravosuđu i mahom se nalaze u Srbiji. 

Ratni zločinci na taj način se štite ili se vode fingirani procesi pred srbijanskim pravosuđem. Ukoliko bi se ti osumnjičeni izručili bh. pravosuđu otkrila bi se stvarna uloga Srbije u agresiji na BiH. 

Upravo iz tog razloga neki su napustili BiH kako nikad ne bi bili procesuirani. Sva odgovornost brutalnim medijskim propagiranjem u čemu učestvuje državni aparat Srbije prebacuje se na Hrvate i Bošnjake, pokušava se promijeniti karakter rata i izjednačiti odgovornost agresora i žrtve.

U posljednjih godinu dana skoro 150 Bošnjaka i Hrvata je optuženo za navodne zločine nad Srbima, a Srbija je dobrim dijelom uspjela prebaciti odgovornost na političko-vojno rukovodstvo bosanskih Srba i to za individualnu odgovornost. U nekoliko slučajeva optuženi su generali i komandanti Armije RBiH i HVO.

Ovakav pristup Tužilaštva i Suda BiH rezultirat će nesagledivim posljedicama, a kao konačni cilj bit će mijenjan tok agresije na BiH odnosno da su Srbi bili prinuđeni da se brane od napada Bošnjaka i Hrvata.

Brisel je to prepoznao, nadati se i bh. političari koji su na potezu.