COVID ILI ANARHIJA KCUS otpustio pacijente Klinike za urologiju, neki jučer trebali na operaciju

Piše: R. Belko 

Zdravstveni kapaciteti u našoj državi nikada nisu bili na nivou. Ali, sve su prilike da smo u ovo pandemijsko vrijeme ostali bez tih kapaciteta, jer izgleda da se ovih godinu iza nas umire samo od koronavirusa. 

Izgledno je da ćemo i dalje umirati isključivo od COVID-19. Šta je s onkološkim pacijentima, pacijentima s drugim težim zdravstvenim problemima?

I oni su zdravstveni osiguranici, ali ih izgleda potreba za hvalospjevima o liječenju korone i dizanju tenzija baca u zapećak svih zdravstvenih usluga. 

Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, institucija od imena i renomea, po zdravstvenim uslugama sila kojoj nema ravne u BiH. Kada takva institucija u jednom danu isprazni Kliniku za urologiju i pacijente pošalje kući, šta je onda s malim mjestima, koja imaju tek dom zdravlja. 

A desilo se to. U ponedjeljak je Klinika za urologiju KCUS-a otpustila sve pacijente. Neke koji su jučer trebali biti operisani, jer njihovi su bubrezi afunkcionalni, što u jednom trenutku može postati opasno po život. 

Tako se kod jedne pacijentice, otpuštene s "urologije" 8. marta, navodi da je "hospitalizovana na hitni prijem", a na dnu otpusnog pisma kaže se "javiti se nakon poboljšanja epidemiološke situacije". 

Šta ako joj se zdravstveno stanje pogorša? Hoćemo li svako malo imati novi slučaj Nadin?

Pacijenti u strahu za dalji tretman ne žele u javnost, ali smo zato pokušali dobiti komentar od šefa Klinike za urologiju Hajrudina Spahovića. 

“Upravo sam izašao iz sale, možete li me pozvati za pola sata”, rekao nam je Spahović u prvom razgovoru. Drugog nije ni bilo, jer se više nije javljao ni na telefon ni na poruke. 

Pitali smo i doktora Benjamina Kulovca o svemu, jer je on baš jučer trebao operisati neke pacijente. 

On se javio, ali osim “pitajte šefa Klinike i njih tamo” nije imao više za reći. 

I dok nam tvrde da se u bolnicama odgađaju samo hladni programi, mnoge neizliječene otpuštaju iz bolnice. Sjetih se dok sam zvao pomenute i uvažene doktore da sam isti slučaj imao i u ono prvo pandemijsko vrijeme. 

Nekada prije godinu dana javio mi se onkološki pacijent s veoma teškom zdravstvenom slikom, rekao je da su izmješteni u neuslovne prostore, da su preblizu jedni drugima, u nehumanim improvizovanim prostorima. Taj pacijent umro je 15-ak dana nakon našeg razgovora. 

I dok se evo godinu dana natežu i mudruju vođe naših zdravstvenih institucija, politički upravitelji zdravstva, pacijenti su prepušteni Božijoj milosti i sudbini. 

Vrijeme je da se zapitamo treba li nam ovakav zdravstveni sistem uopće. Jer, ako je bitniji put od pacijenta, ako je važnije liječenje covid pacijenata od ostalih, jesmo li mi koji nemamo koronavirus osuđeni da umremo od druge bolesti bez da nas se pokuša izliječiti. Kao što rekoše neki ugledni ljekari "umirat ćemo zbog korone, a ne od korone".

Al’ koga briga, ionako nas sve trpaju u covid rahmetlije i pokojnike!