Pismo Inzku: Održite riječ i nametnite Zakon o negiranju genocida

Građanska inicijativa KLUB 100 – PLUS ponovo se obratila otvorenim pismom Visokom predstavniku u BiH podječajući ga na potrebu nametanja Zakona o negiranju genocida u BiH. Uz argimentaciju zašto je to važno za budućnost BiH iz ove inicijative su naglasili kako je Visoki predstavnik Valentin Inzko sam najavio da će to učiniti prije 11 jula ove godine. Otvoreno pismo prenosimo u cjelini.

Poštovani Visoki predstavniče Inzko,

Danas, 12. marta 2021. godine, navršava se devet mjeseci otkad Vam je uručena „Peticija 8372”, građanske inicijative „KLUB 100 – PLUS”, kojom se od Vas, kao Visokog predstavnika OHR-a u Bosni i Hercegovini, traži da primijenite Bonske ovlasti i da, nakon blokade u državnim institucijama BiH i ogromnog kašnjenja u promovisanju takve odluke, nametnete Zakon o zabrani negiranja genocida.

Svjedoci smo šta se sve izdešavalo u Bosni i Hercegovini gdje su počinjeni stravični zločini – genocid, etničko čišćenje, silovanje, masovna pogubljenja, logori, mučenje – desile su se sve vrste mogućih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.

Mnogima koji su učestvovali u svemu tome je suđeno pred međunarodnim i domaćim sudovima, a mnoge tek očekuje da im se sudi.

Ta suđenja koja su zasnovana na činjenicama, dokazima koji su van svake razumne sumnje. Kroz čitav taj proces, suđenja, prikupljanja dokaza, svjedočenja, ogromne sakupljene dokumentacije koja je pohranjena i objavljena putem javnih mreža, ta ratna događanja su u Bosni i Hercegovini jedna od najbolje dokumentovanih.

Ali se pokazalo da to nije dovoljno.

Ratnim zločincima se sudilo van zemlje ili u njoj, i sudit će se, ali smo isto tako svjedoci da se presude, ignorišu, negiraju, poriču u javnosti, naprosto sudske odluke se ne priznaju.

I umjesto da se iz svega toga izvuče neka pouka takvi svojim poricanjem ostavljaju mogućnost da se to opet ponovi.

Evo prošlo je preko 25 godina od rata i trebalo bi, po nekim pravilima, doći do otrežnjenja i okretanja ka budućnosti, no naprotiv sad su sva ta negiranja kud i kamo veća nego prije.

Umjesto da se bh. društvo suoči s prošlošću, bez obzira koliko to teško bilo, i počelo da gradi nešto novo, svjetlije i bolje, da gradi sadašnjost i budućnost, sve je to naprosto zaustavljeno i blokirano.

Sva ova negiranja i neprihvatanja koja bi trebala da proisteknu iz moralne odgovornosti su izostala.

Jeste da su sudovi donijeli svoje presude, ali ako se one ne priznaju, onda komplet pravda nije zadovoljena, a da bi se to uradilo i završilo, onda je potreban zakon koji će to sankcionisati.

Pravda nije selektivna, ovo ću prihvatiti, a ovo ću odbaciti.

Od prevashodnog značaja je da se sankcionišu svi oni koji negiraju ne samo genocid, nego da se sankcioniše poricanje i minimiziranje svih ratnih zločina koje su sudovi potvrdili.

Ne smije se dozvoliti glorificiranje i slavljenje nijednog zločinca. Da su žrtve, bez obzira na njihovo porijeklo, prepoznate, i da je zločin, bez obzira na to gdje je počinjen, prihvaćen, shvaćen i da se smatra pogrešnim, bez izgovora i izuzetka.

Bez tog zakona, narodu, poslije fizičkog uništenja, uništenja materijalne kulture, ostaje samo sjećanje.

Richard G. Hovannisian definiše poricanje kao posljednju fazu genocidnog procesa i brisanje sjećanja na grupu žrtava: „Nakon fizičkog uništenja naroda i njihove materijalne kulture, sjećanje je sve što je ostalo i targetirano je kao posljednja žrtva... Nasilje se prilagođava objašnjenju, a historija se preoblikuje tako da odgovara savremenom planu.“

Naprosto, izostavljanjem zakona ne može se završiti niti proces tranzicijske pravde!

Zakon svoje utemeljenje ima u procesima zacjeljivanja društva i osiguranjem istinskog mira, a bez njega ostavljaju duboke posljedice na žrtve i održavaju stanje permanentnog sukoba.

Zakonom o zabrani negiranja genocida se osuđuju verbalni napadi na dostojanstvo žrtava, ali način da se osude ti historijski zločini.

Isto tako uvođenjem takvog Zakona o negiranju genocida šalje se snažna poruka svima onima koji zagovaraju podijeljenost u jednom društvu u svim rasističkim segmentima, štiti društvo od političkih ekstremista i ideologija.

Gospodine Inzko, vi ste svjesni da bh. političke institucije nikad neće uvesti ovaj Zakon, bilo je pokušaja ali bezuspješnih.

Vaš položaj, Vaše iskustvo i Vaše znanje dale su Vam mogućnost da dođete do saznanja da odsustvo ovakvog Zakona o negiranju genocida sprečava put ka konačnom i istinitom pomirenju, time je to odsustvo jedna od kočnica u stvaranju funkcionalne države, a što narodi i građani BiH zaslužuju.

Zašto niste iskoristi svoja Bonska ovlaštenja i do sada niste uveli ovaj Zakon vjerovatno ima razloga, ili ste se vodili time da to trebaju da odrade domaće institucije ili ste bili spriječeni od svojih nadređenih, ali sad je došlo vrijeme da to učinite i da ispunite svoje obećanje kako ste spremni da nametnete Zakon o zabrani negiranja genocida u BiH.

Gospodine Inzko, bili ste i eksplicitni i rekli ste:

,,Ukoliko taj Zakon ne bude usvojen do 11. jula 2021. godine, Vi ste ga spremni nametnuti!

“Sve evropske zemlje imaju Zakon o zabrani negiranja holokausta, u mojoj zemlji je jedan engleski historičar dobio tri godine zatvora, jer je rekao da holokaust ne postoji”,

Gospodine Inzko, slijedite ovaj primjer iz svoje zemlje koji dovoljno govori, uvedite Zakon o zabrani negiranja genocida kako bi se stekla mogućnost procesuiranja svih onih koji negiraju genocid, zločin protiv čovječnosti i koji veličaju ratne zločince!

Mi, pokretači Građanske inicijative “KLUB 100-PLUS”, ostajemo jedinstveni i odlučni u našoj ljudskoj borbi i obavezi prema svim nedužnim žrtvama genocida, u čije ime Vam se obraćamo i zbog kojih nećemo posustati.