KAZNA VLASTITOG ZLOČINA Neka se oni guše u slavljenju zločinaca, vratimo se civilizacijskom kursu!

Piše: Rasim BELKO

Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Draža Mihailović, Milan Nedić i tako redom, imena su ratnih zločinaca, predvodnika pokolja i zvjerstava od kojih se ježi normalan svijet.

Na pomen svakog od ovih imena na licima normalnih ljudi širom svijeta vidjet ćete zgražavanje i bijes. Jer, malo je insana u svijetu koji nisu shvatili kakvi su ovo monstrumi bili.

Samo jedan narod ima bjesomučnu potrebu da od komandanata zla i zločina pravi heroje i njihovim imenima naziva ulice, trgove, praviti spomenike. Je li u svemu problem genetika kojom se potreba za zločinom prenosi s koljena na koljeno ili odanost mitomaniji nebeskog naroda.

Kako god, kontinuitet činjenja najtežih zločina protiv čovječnosti i njihovog slavlja u srpskom narodu i njegovoj vlasteli očito ne prestaje.

No, na određeni način postalo je besmisleno ukazivati srpskom narodu, posebno njihovom političkom rukovodstvu s obje strane Drine, na pogubnost veličanja i konstantnog održavanja na zločinačkoj politici njihovih predaka.

Jer, spomenik Draži Mihailoviću u Bijeljini, baš kao i pokušaj davanja imena ulici u Beranama Ratku Mladiću sasvim dovoljno oslikavaju da srpska politika nikada nije izašla iz momentuma zločina.

No, u takvoj politici i njenom kontinuitetu najčešće žrtve pomenutih zločinac, Bošnjaci muslimani trebali bi spoznati priliku da konačno promijene politički i životni diskurs iz onog u kojem konstantno ukazuju u neku drugu priču.

Niti jedan historijski proces neće i nije trajao vječno. Stoga bi bošnjačka politika trebala pustiti srpske kolovođe da se i dalje guše u slijeđenju i slavljenju najvećih monstruma u historiji Balkana, ali i u Evropi od Drugog svjetskog rata.

Bošnjačka i bosanskohercegovačka politika svoj kurs političkog kretanja trebala bi usmjeriti na uvezivanje i povezivanje s civiliziranim svijetom koji razmišlja o ekonomiji, kulturi i sportu.

Sa svijetom u kojem se život živi unutar normalnih okolnosti, na kakve je civilizacija navikla, a ne troši na bezuspješne rasprave koje nekog trebaju ubijediti da su zločinci neprihvatljiva kategorija. Onaj ko to ne shvata sam po sebi, neće shvatiti ma šta mu rekli.

Osim okretanja kormila u pravcu zapad pred bosanskohercegovačkom politikom je i zadatak kojim se po svaku cijenu moraju aktivirati društveno - politički faktori u srpskom narodu, koji su još u odrastanju razjasnili šta je civilizacijsko a šta ne.

Jer Srbi kojima zločin nije životni light motiv za sve u životu nada su da ćemo jednog dana raspravljati da ulice nazivamo po novim Nobelovcima, sportistima, umjetnicima i političarima koji su nas uveli u svijet pravih vrijednosti.

Sve drugo je valjanje u političkom blatu u kojoj svaki direktan napad na četničko djelovanje u zaštiti ratnih zločinaca i njihovoj promociji zapravo osnažuje ideju promocije takvih.

Zbog toga bi cilj svakog politički i društveno aktivnog čovjeka trebao biti ostavljanje u zapećku promotora zločina, jer kada ih ostavite u izolaciji, mimo civilizacijskih procesa i tekovina, njihovi budući naraštaji imat će bolju priliku da shvate da su ih pogrešno učili.

Bosna i Hercegovina i njene vođe moraju to shvatiti, krajnje je vrijeme da spoznaju ko su neprijatelji BiH i na koji način je podrivaju.

Jer spoznaja je ključ planiranja budućeg djelovanje. Mora to shvatiti i svekolika javnost.

Zločincima i njihovim promotorima mjesto je na historijskom i civilizacijskom smetljištu.

Ostavimo ih tamo, neka se uguše sami od vlastitih zločinačkih ideja ili nek shvate da postoji izlaz. A izlaz je jedan, odmak od krvavih ruku zločinca i povratak humanističkom, naučnom i razvojnom stilu.

Vrijeme je da shvatimo, mi svoje, oni svoje, pa ćemo se sresti na pravoj stazi.

Stazi života koju svaki čovjek zaslužuje.