Život lopova: Ostane muzika i socijalna pomoć

Piše: Ernad Metaj

Dobrodušni starac sa štapom u ruci, uvijek vedar i nasmijan milione maraka je proturio kroz ruke da bi danas živio od socijalne pomoći. 

Kako došle, tako i otišle. Lupalo se po aparatima da me od one veća, ili manja znala zaboljeti ruka, pa bi nekom drugom rekao da udara, sjeća se Puker.

Ne želi da mu se ime pominje u novinama jer danas živi pošteno, ne želi da ga komšije poprijeko gledaju. Kaže danas mu 180 maraka može biti za života, jer ne plaća ništa. Njemu novac služi da pojede i popije nešto, a za to se uvijek nađe poneko da pogura. Pažnju privlači njegov stajling, garderoba je otmjena i skupocjena.

-    Sve je ovo firmirano. Neću se valjda oblačiti na pijaci. Pošalju drugari s kojima sam nekada radio. Puno sam ja svijeta vidio, puno novca potrošio, puno zabava proživio, a bio sam puno i u zatvoru, jer ko ne rizikuje neće ni u zatvor, kaže naš sagovornik kojeg zovemo Puker.

Za sebe neće reći da je bio kradljivac, ili lopov. Više je kaže bio pronalazač, posebno novčanika koji su nekim čudom ljudima ispadali kada se on nalazio u blizini. Divi se on Redži poštenjačini iz Goražda koji je koliko on zna dva puta vratio pronađeni novac, ali ne žali jer nije kao on.

-    Jedino mi je žao što to mene sad kada me ruke slabije služe ne strefi tako nešto. Aha, ja bih ga baš vratio.... kaže Puker.

Rođen je na Vratniku koji ga je kako kaže odškolovao i usmjerio u životu. Obrazovao se i u školi, ne zna šta je završio jer je diplomu prodao. Imao je i pravi posao, u tvornici čokolade Zora, ali u životu su ipak druge stvari bile slađe. Uvijek mu je kaže bio gušt preći granicu bez pasoša. 

Kao mladić otišao je u Italiju gdje je Balkanska mafija imala razrađen posao. Italija je bila polazište za početnike. Prošao je put od čuvara straže u „akcijama“ do ulaska u kuću gdje domaćin mirno spava ne sluteći da će se probuditi bez ušteđevine i nakita. Najbolji mu je posao bio kada je „odradio“ jednu Srpkinju u Beču koja je podigla 220.000 šilinga ušteđevine.

-    Voljeli smo ići na koncerte, volim dobru muziku, a tamo je i gužva, ispada puno novčanika, priča Puker

U starosti je ostala samo muzika. Puker uživa u stranoj muzici, voli popiti pivo i to veliko, al da nije hladno. Uz pivo ide i muzička želja, „Another Brick in the Wall“, a nakon toga još jedna „Final countdown“.

U njegovom životu je falila prava cigla koja bi stvari okrenula u drugom pravcu. Onih drugih se nagledao. U zatvoru je bio preko 30 puta. 

-    Najbolje je u Švicarskoj. Imaš da jedeš i piješ, niko ne smije da te dira. Najgore je bilo u Jugoslaviji. Čuvari su te tukli i kada bi pjevao u nevrijeme, a ja sam volio pjevati, priča ovaj starac.

Jednom je čak uspio pobjeći iz Centralnog zatvora. Snašao se jer je pomagao u kuhinji pa se mogao kretati. Našli su ga kaže za 24 sata.

- U onoj državi se nisi mogao sakriti, bilo je puno šmekera, zato smo uglavnom radili vani, kaže Puker.

Iza sebe ima dva braka, jednostavno porodični život je teško išao s onim što je radio.

-  Vole žene poklone, ali ne vole kada te nema i kad si dugo u zatvoru, kaže Puker.

Nakon svega kad bi opet birao ne bi kaže bio lopov. Volio bi se kaže roditi kao Rod Stewart. Život bi ipak bio ljepši.