Institut za historiju UNSA: Ko pokušava zaustaviti naš razvoj

SARAJEVO, (Patria) - Uprava Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu oglasila se obavještenjem za medije o dešavanjima u proteklih desetak mjeseci o kako navode političko-klijentelističkom nasrtaju na Institut za historiju i direktora Sedada Bešliju.

Podsjećaju da su se u medijima u januaru 2021. godine pojavile informacije u kojima su se na osnovu određenih akata Inspektorata prosvjetne inspekcije i Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, u pitanje dovodili legalnost i legitimnost izborne sjednice Vijeća Instituta za historiju iz maja odnosno jula 2020. godine odnosno izbor direktora Instituta za historiju dr. Sedada Bešlije.

Iz Instituta navode da se velikim brojem anonimnih prijava u posljednjih nekoliko godina nastoji zaustaviti razvoj ove naučnoistraživačke institucije.

„Naime, jedan od pokušaja zaustavljanja spomenutog razvoja ustanove, ali i općenito otežavanja i destabilizacije rada Instituta, bila je i desetomjesečna predmetna trakavica odnosno udruženi političko-klijentelistički nasrtaj na Institut za historiju, a posredno i na Univerzitet u Sarajevu. Predmet je konačno završen u korist ustanove i zakonito izabranog i imenovanog direktora dr. Sedada Bešlije. Nakon anonimne prijave Inspektoratu prosvjetne inspekcije Kantona Sarajevo koja je uslijedila po završenoj izbornoj sjednici u julu 2020. godine na okolnosti izborne sjednice odnosno kojom se pokušalo osporiti članicama Vijeća koje su koristile porodiljski dopust učešće na istima, prosvjetni inspektor g. Dalila Hakalović je, iz samo njoj poznatih razloga, na krajnje neprofesionalan i tendenciozan način svojim naređenjima pokušala poništiti izborne sjednice, diskriminisati članice Vijeća i dovesti ustanovu u faktičku blokadu u segmentu rukovođenja i veoma nezavidan položaj.

Cijeli slučaj je dobio još apsurdniji zaplet nakon što se tadašnji resorni ministar za obrazovanje, nauku i mlade KS g. Anis Krivić oglušio o sve pozive i pokušaje pojašnjenja situacije iz Uprave Instituta, premda se u konsultacijama za pripremu sjednica, na isti način kako su to učinila dva generalna sekretara Univerziteta i sekretar Instituta, pozitivno odredio prema zakonskoj mogućnosti učešća na sjednicama Vijeća članica koje koriste porodiljski dopust, a u septembru 2020. godine svojom odlukom je, iz samo njemu poznatih razloga, podržao neprofesionalan rad spomenute inspektorice.

Na navedene okolnosti, Upravi Instituta i direktoru dr. Bešliji sa važećim rješenjem o imenovanju od strane rektora Univerziteta u Sarajevu i rješenjem o upisu u sudski registar nije preostalo ništa drugo već na takav siledžijski pristup i očite zloupotrebe u radu nadležnih organa odgovoriti u januaru 2021. godine podnošenjem tužbe, putem advokata, nadležnom Sudu protiv Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo.

U međuvremenu, obaviješteni smo da je Ministarstvo za nauku, visoko obrazovanje i mlade KS na čelu s aktuelnom ministricom prof. dr. Melikom Husić-Mehmedović, nakon što je od nadležnog Suda zaprimilo tužbu Instituta, prihvatilo da u svojstvu drugostepenog organa ponovi postupak po žalbi Instituta u kojem je nedvosmisleno, između ostalog, utvrdilo sljedeće:

- da je prosvjetni inspektor (prvostepeni organ) iz dokaza koje je proveo izveo pogrešan činjenični zaključak, te apsolutno pogrešno i nepravilno primijenio materijalno pravo, odredbu člana 62. Zakona o radu i odredbu člana 22. Zakona o naučnoistraživačkoj djelatnosti;

- da je drugostepeni organ tj. Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade na čelu s g. Krivićem propustio da utvrdi da je prvostepeni organ tj. inspektor izveo nepravilne i pogrešne zaključke i da nije pravilno primijenio materijalni zakon;

- da je drugostepeni organ propustio mogućnost da utvrdi da je prvostepeni organ, selektivno, na štetu Instituta za historiju, ali i na štetu članica Vijeća (porodilja) postupio, ograničavajući ih u pravima koja proizilaze iz radnog odnosa i iz rada u Vijeću;

- u ponovnom postupku, Ministarstvo je utvrdilo da je prosvjetni inspektor apsolutno neovlašten da dovodi u pitanje časnost kako porodilja, tako i Vijeća, paušalnom tvrdnjom o zloupotrebi instituta porodiljskog odsustva, pri tome, tumačeći proizvoljno odredbe Zakona o radu (...) čime se čini direktna diskriminacija porodilja u odnosu na uvjete rada i sva prava iz radnog odnosa, što je zaštićeno odredbama Zakona o radu i Zakona o zabrani diskriminacije.

Ministarstvo je, nadalje, utvrdilo da je Inspektorat prosvjetne inspekcije prilikom donošenja prvostepenog rješenja pogrešno primijenio pravne propise na temelju kojih je rješavao ovu upravnu stvar, odnosno da je došlo do neadekvatne primjene propisa. Nadalje je utvrđeno da je isključivanje člana Vijeća da učestvuje u radu Vijeća i da glasa, zato što u momentu ostvaruje zakonsko pravo na porodiljsko odsustvo predstavlja vid diskriminacije, koja je zabranjena Zakonom o zabrani diskriminacije (Sl. Glasnik BiH, br. 59/09 i 66/16). Ministarstvo smatra da je i u obrazloženju pobijanog rješenja paušalan i bespredmetan zaključak inspektora da Odluka o izboru direktora br. 01-01-462/20 o 09.07.2020. godine nije pravno valjana jer je upitna natpolovična većina glasova od ukupnog broja članova Vijeća za donošenje predmetne odluke, „obzirom da se radi o jednom glasu koji je bio odlučujući za donošenje predmetne odluke, što implicira da je glas člana Vijeća koji nije imao pravo glasa mogao odrediti ishod glasanja.“

Ovdje se postavlja pitanje na osnovu čega je inspektor mogao pouzdano i na nesumnjiv način utvrditi i zaključiti da je upravo glas porodilje kao članice Vijeća odlučujući, posebno ako se zna da je u pitanju tajno glasanje?!

Na osnovu ponovnog postupka, što je Uprava Instituta za historiju prihvatila kako bi se izbjegla tužba i sudski proces između ustanove/organizacione jedinice Univerziteta i resornog Ministarstva (de iure, osnivača), Ministarstvo za nauku, visoko obrazovanje i mlade KS izdalo je 06.05.2021. godine, dakle, Rješenje (Broj: UP 2 27-03-34-1223-1/20) o poništenju Rješenja Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade KS od 30.09.2020. godine te Rješenja Kantonalne uprave za inspekcijske poslove, Inspektorata prosvjetne inspekcije od 27.07.2020. godine odnosno da se sve radnje ova dva organa u navedenom predmetu proglašavaju ništavnim.

Na taj način za Institut za historiju jedan je problem manje, ali je nemoguće ne postaviti opravdano pitanje: kuda ide naša država sa ministrima i inspektorima koji su na ovakav način spremni da opstruiraju i nanose štetu u radu jedne univerzitetske naučne ustanove i da pri tome, naravno, nemaju nikakvih sankcija niti posljedica?!