Mahmutbegovići (ne)ruše Binas, sudbina firme je u rukama mešetara u namjenskoj industriji

Piše: Ernad Metaj

U Binasu je prekinut protest radnika nakon što je Vlada FBiH dala saglasnost za imenovanje novog direktora, ali posla još uvijek nema dovoljno. Zato ne manjka optužbi za probleme bugojanskog giganta, a prstom se upiralo i u navodne interese Hilme Mahmutbegovića čija sestra je Melika Mahmutbegović potpredsjednica F BiH.

Problemi u bugojanskom Binasu nemaju veze s mojom firmom i porodicom za Patriju je rekao Mahmutbegović. Tvrdi da s Binasom za dvadeset godina nije napravio više od 50.000 maraka posla i svima koji prezentuju dokaze da je njegova firma bilo čime ugrozila Binas spreman je kako kaže prepisati fabriku.

-    Moj poslovni odnos sa Binasom se isključivo svodi na saradnju na razvoju njihovih artikala. Mi proizvodimo alate i brizgamo plastiku. Ja sam čitav radni vijek vezan za konstrukciju alata i imam bogato iskustvo jer je bivša Tvornica alata imala odličan razvojni biro. Ja sam vodio alatnicu i jedan sam od rijetkih mašinskih inženjera koji su se odlučili pokrenuti vlastiti biznis. Moja firma je mala, to je porodični biznis u koji su uključena i moja dva sina, nikada nisam ni želio da previše porastem jer čovjek tada gubi slobodu, govori Mahmutbegović.

Njegova mala firma jeste u krugu bivšeg Jugoslovenskog koncerna Slavko Rodić koji je uništila poslijeratna tranzicija i pljačka. Uz njegovu firmu su devastirani i zapušteni objekti TBM -a koji su za sitne pare privatizirani. 

Umjesto da se prstom upire u one koji nikada čini se nisu ni imali ozbiljnu namjeru za pokretanje proizvodnje ratovi u Binasu se prelamaju preko privrednika koji žele da rade i kojima je u interesu da bugojanski gigant namjenske industrije radi.

-    Da sam želio ja sam mogao biti direktor Binasa. Do rata sam bio jedini Bugojanac koji je imao priliku biti direktor u Slavki Rodiću čije ime je prema mom mišljenju trebalo sačuvati jer je imao poslovne reference koje su se cijenile. Hrvati su to naprimjer uradili s Končarem. Ja sam bio direktor alatnice i sjećam se kada je u ovaj krug ulazilo preko 7.000 radnika zaposlenih u raznim sektorima Rodića.Danas u smislu masovnije zapošljavanja ovdje je samo Binas gdje radi oko 300 ljudi, ali bojim se da mu o sudbini odlučuju razni mešetari koji svoj prljavi posao pokušavaju sakriti galamom i upiranjem prsta u druge, kaže on.

S ponosom nam pokazuje neke od proizvoda koje je razvijao u saradnji s Binasom. Tu su dijelovi za vježbovni metak, granatu, ručne bombe, minobacački upaljač. Dosta toga nije bilo na komercijalnoj osnovi, a za dio koji jeste Binas i danas ima dugovanja prema njegovoj firmi. Prema njegovim informacija drugi koji puno više rade s Binasom prema toj firmi imaju stotine hiljada maraka duga.

Hilmo tvrdi da ga politika nikada nije zanimala. Volio bi kaže da je sestra koja je danas visokopozicionirana u SDA ostala samo u struci jer bi danas o njoj govorili vrhunskom hirurgu i ženi koja ima neosporne zasluge za funkcionisanje ratne bolnice u Bugojnu.

-    Ko želi biti pošten lako će se uvjeriti da meni njen uticaj nije pomogao u karijeri, naprotiv ja sam iz Tvornice alata otišao jer nisam odgovarao pojedinim političarima. I prije rata nisam puno polagao na politiku, uvijek sam bio buntovan i spreman reći šta mislim, a to se mnogima ne dopada. Djecu učim da budu neovisna, najbolje se to vidi na primjeru sina koji je mašinski inženjer a u firmi osim na razvoju proizvoda radi i na mašinama, kaže Mahmutbegović.

Ono što se dešava u Binasu prati s interesovanjem, jer smatra da F BiH nikako ne bi smjela dozvoliti da se proizvodnja ugasi. Ono što trenutno vidi ne ulijeva mu nadu jer koliko on vidi malo je onih koji razmišljaju o ekonomskom i strateškom interesu Bugojna i F BiH.