BiH pustila Osmanovića i Mujanovića da trunu u srbijanskim zatvorima, bliski vlastima dobiju zaštitu

Piše: Ernad Metaj

Zatvorski dani u Srbiji za građane BiH Osmana Osmanovića i Huseina Mujanovića se produžavaju jer se prolongiraju ročišta na kojima bi trebalo konačno okončati postupke po optužnicama za navodni ratni zločin.

-    U slučaju Osmanović sutra su trebale biti završne riječi, ali do daljnjeg je neizvjesno kada će se to desiti. Jedan sudija je još uvijek na bolovanju, a i da nije ja kao njegov branjenik zbog činjenice da je advokatura u štrajku ne mogu prisustvovati ročištima, za Patriju je rekao advokat Đorđe Dozet.

Osmanović je već dvije godine u pritvoru, godinu manje od Mujanovića kojem je Apelacioni sud ukinuo kaznu od 10 godina zatvora jer su utvrđene brojne nezakonitosti i nelogičnosti u sudskom postupku.

-    Postupak je pri kraju ostalo je još da se sasluša dvoje svjedoka i izvede dokumentacija, ali se susrećemo s brojnim problemima. Nastavak suđenja je neizvjestan zbog bolesti sudinice i štrajka advokata, ali moram da kažem da smo imali problema sa obezbjeđivanjem svjedoka jer niko iz BiH nije želio doći na sud u Beograd. Navodno protiv nekih postoje i optužnice, a činjenica je i da se svi svjedoci nisu pojavili ni pred sudom u BiH koji je pružio asistenciju u ovom predmetu, rekao je za Patriju Dule Ignjatović advokat Huseina Mujanovića.

Ono što zasigurno porodicu boli je mišljenje advokata da je propuštena šansa da se Mujanoviću sudi u BiH uz garancije koje je naša država mogla izdati Srbiji. Slično je i u slučaju Osmanović. Njih dvojica su živi dokaz da nadležni u institucijama BiH imaju dvostruke aršine što se pokazalo nakon hapšenja Edina Vranja.

-    Hapšenje i način optuživanja Vranja je skoro identičan u slučaju mog oca i Mujanovića. Za razliku od njih dvojice u BiH se zbog Vranja podigla diplomatija, uključili su se advokati iz BiH, pravio se medijski pritisak. Poduzete su sve radnje koje se očekuju u zaštiti svojih građana što je u slučaju mog oca i Mujanovića izostalo. Očigledno je da u BiH svi nisu jednaki i da ako nemaš koga, ili nisi nečiji država neće ništa učiniti za tebe, rekla je za Patriju Osmanovićeva kćerka Anesa Osmanović Imamović.

Da politika ima utjecaja pokazao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji je javno izašao pred medije i najavio puštanje Vranja iz pritvora. Tom prilikom najavljeno je i konačno prebacivanje predmeta iz jedne zemlje u drugu, a Vranj se u BiH vratio kao slobodan građanin, mada se očekivalo da s lisicama na rukama biti predat nadležnim službama u BiH na granici dvije države. U tom trenutku proširila se i vijest da će za Vranjem u BiH Mujanović i Osmanović što se pokazalo netačnim. Njih dvojica opet su brzo pali u zaborav ostavljeni da uglavnom sami sa porodicama vode svoju bitku.

-    Do sada nas je postupak protiv mog oca koštao oko 30.000 eura. Majka je od nadležnih institucija dobila oko 3.500 eura. Veći problem od novca je odnos nadležnih. Nas je primila ministrica Turković, primili su nas i u Tužilaštvu BiH, ali niko ništa konkretno nije ponudio. Ono što nas boli je da niko nije slušao naše vapaje da se Tužilaštvo BiH pozove na potpisani protokol sa Srbijom kako bi se ocu prebacilo suđenje u BiH. Ambasadorica Aida Smajić nam se nakon susreta ne javlja, jedino nam je uvijek pri ruci bio konzul Mirsad Muhović koji je najzaslužniji što moj otac i Mujanović imaju solidan tretman u pritvoru, priča Anesa.

Nešto više novca stiglo je kao podrška Mujanovićevoj supruzi koja sama ne bi mogla finansirati troškove advokata.

-    Osim gospodina Muhovića niko iz nadležnih institucija BiH me ne obavještava ništa. Država je morala pokazati više sluha za mog supruga, posebno nakon što se utvrdilo niz propusta u sudskom postupku kojima je narušena njegova pravičnost. Ja bih bila optimista u pogledu konačne presude kada bi sve bilo zakonito, rekla nam je Mujanovićeva supruga Mirsada.

Nažalost, institucije BiH se nisu baš ni potrudile da za odbranu Mujanovića dostave potrebnu dokumentaciju. Advokat Ignjatović nije želio špekulisati oko presude, ali smatra da odbrana ipak stoji bolje nego ranije.

Osmanovićev advokat je kako kaže po prirodi pesimista i ne želi ništa komentarisati dok se ne izrekne presuda. To što od početka tvrdi da Tužilaštvo Srbije u slučaju Osmanovića nema slučaj ne znači mu mnogo jer je svjestan u kakvom društvu živimo.

Porodice Osmanovića i Mujanovića od Srbije nisu očekivale mnogo, ali su razočarane u kakvom društvu žive u BiH. Od državnih institucija koje su u funkciji ličnih i stranačkih interesa više ih boli pasivnost i strah od javnog eksponiranja prijatelja i saboraca Osmanovića i Mujanovića. Kako kaže Anesa mnogi su je privatno zvali da daju podršku, ali u javnost ne žele da se ne bi slučajno nekome zamjerili. Dok državne institucije ne rade svoj posao, a građani šute Mujanović i Osmanović u srbijanskom zatvoru vode svoju bitku i opominju nas da sutra neko drugi može biti u sličnoj situaciji.