Vulin i Dačić srbijanski duo za napade na BiH i laži o Bošnjacima

Piše: Ernad Metaj

Dok pjeva turskom predsjedniku lijepo je slušati predsjednika Skupštine Srbije Ivicu Dačića. Problem je kada progovori, obično tada demantuje onu narodnu da ko pjeva zlo ne misli. Svoje pravo lice Dačić kao i ostatak predstavnika aktuelne vlasti u Srbiji u pravilu pokazuje u odnosu prema BiH, posebno Bošnjacima.

Umjesto da slavi Božić i ponaša se u duhu velikog praznika koji je prilika za izraze velikodušnosti, ljubavi, prijateljstva i pomirbe Dačić je odlučio da neistinama raspiruje mržnju. Ovog puta prevazišao je samog sebe tvrdnjom da „Srbi nisu srušili tornjeve u New Yorku već da su to uradili američki favoriti mudžahedini iz BiH koje su pomagali svih ovih godina“.

Kada visoki politički funkcioner Srbije laže i raspiruje mržnju onda ne čudi ni da policajci u toj državi kroz pjesmu slave genocid i najavljuju nove. Dačić je jedan od onih političara koji je svojom šutnjom pokazao da mu fašizam u vlastitoj zemlji ne smeta.

Skandalozno ponašanje policajaca u Priboju javno nije osudio ni ministar policije Aleksandar Vulin. Njemu to ima prizvuk slobodarskih pjesama jer srpska politika na Balkanu hrani narativ o „osvajanju slobode“ iz čega se pogrešno može izvući zaključak da su opravdani zločini koji su počinjeni na tom putu. 

Zato ne čudi četnička koreografija prisutna ovih dana uglavnom u naseljima gdje su se vratili Bošnjaci. Dok četnici i dalje prljaju obraz većine časnih i poštenih Srba pucajući iz vatrenog oružja da bi zastrašili vjernike u Janji kod Bijeljine vlast iz Srbije cijeli svijet pokušava prevariti kako su problem Bošnjaci. Pri tome se zloupotrebljavaju tvrdnje političara iz Sarajeva da bi moglo doći do sukoba ako međunarodna zajednica ne zaustavi secesionističku politiku Milorada Dodika.

Logika političara iz Srbije i rukovodstva RS-a je da bi Bošnjaci trebali mirno pustiti da im se konačno u potpunosti uzme teritorija s koje je većina protjerana etničkim čišćenjem. Nesposoban da bude vojnik kao i većina kukavica Vulin svoj ego hrani velikim riječima ne brinući što bi to moglo imati posljedice za obične ljude još uvijek nespremne da se odupru politikama zla koje žive na njihovoj  muci i krvi njihovih najbližih. Tako Vulin iako Srbija negira da je učestvovala u agresiji na BiH poručuje da su RS stvarali Srbi i to ne samo oni iz RS – a, već svi Srbi koji je osjećaju kao svoju. To dodatno potkrepljuje konstatacijom: „Mi smo uvijek za sebe govorili da smo jedno, samo bilo je vremena kada nismo znali da kažemo kako se vidi da smo to jedno“.

Srbijanska politika ne podržava sankcije SAD -a izrečene Miloradu Dodiku pokušavajući od njega napraviti žrtvu iako je i pticama na grani jasno da se radi o čovjeku koji svoj politički opstanak gradi na korupciji, izazivanju straha i širenju mržnje među narodima. U nadi da je narod zaboravan uporno se prešućuje činjenica da je Dodik ne tako davno bio miljenik američke administracije koja ga je i dovela na vlast u RS -u. Tamo danas ne stanuje ravnopravnost na koju se Dodik i srbijanska politika uporno pozivaju. Svojom politikom oni uporno grade „četnitet“ ne shvaćajući da fašizam nikome dobro nije donio. Vulinova i Dačićeva Srbija ipak nije ona koju vole svi Srbi.