Piše: A. Čorbo-Zećo
Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović rekao je da je spreman s predsjednicima Turske i Srbije pokušati s političkim predstavnicima tri konstitutivna naroda postići dogovor o prevazilaženju krize u BiH, koja bi se mogla proširiti na cijeli region.
U cijeli ovaj pasus stao je kompletan apsurd ovog pokušaja. Jer i ako se organizira ova forma sastanka, i on bude održan predsjednici Srbije, Turske i Hrvatske, kao i članovi Predsjedništva BiH bi trebali pričati na temu bilateralnih odnosa ovih zemalja, a nikako samoj BiH.
Ako, pak, dođe do održavanja sastanka u kojem se želi navodno riješiti kriza u BiH onda svakako tu moraju biti i Sjedinjene Američke Države kao garanti potpisanog Dejtonskog mirovnog sporazuma i njegovog eventualnog prepakiranja.
SAD i EU u konačnici, kakve su i same one, moraju podržati BiH kao građansku, zemlju gdje su svi jednaki i imaju jednaka prava i obaveze. To se mora desiti čak iako domaći političari to ne podrže, jer je očigledno da je riječ o budućnosti države, ali izvjesnim sukobima u opciji etničkog!
Zato zemlje agresori ne smiju imati utjecaja u unutrašnje odnose BiH.
U decembru 2020. godine ambasador SAD-a u BiH Eric Nelsom kazao je da je sada vrijeme da se naprave naredni koraci, ključni za budućnost.
„Kako bismo to uradili moramo unaprijediti sporazum (Dejtonski), jer namjera nije nikada bila da on bude vječan. Njegovi nedostaci moraju i mogu biti popravljeni", rekao je tada američki ambasador u Bosni i Hercegovini.
I od toga su prošle dvije godine, a od napretka smo došli do potpune blokade i nezaustavljive separatističke politike Milorada Dodika i ultimativnih zahtjeva Dragana Čovića oko reformi izbornog zakona po njegovoj mjeri. Treća politika u BiH djeluje kao dobro raštimani orkestar, s mnogo izdajnika i nekoordiniranih djelovanja. Na korak smo od plemenske zajednice!
A dva nacionalizma, velikosrpski i velikohrvatski protiv jedne Bosne i Hercegovine i njenih građana i dalje traje. Cilj političkog vrha dvije susjedne zemlje je raskomadati i međusobno razdijeliti teritoriju Bosne i Hercegovine. Oružana agresija prebačena je na politički teren, a sada se pozivanjem Erdogana želi dokazati da BiH nema svoju naciju!?
Zato predstavnici politika koje bi trebale putovati na taj sastanak moraju tri puta promisliti prije nego to učine, ali i jasno definirati teme.
Jer, Osmansko carstvo je davno propalo, a Milanović, Vučić ga oživljavaju.
Nije zgoreg ponoviti Bošnjaci-Bosanci nisu Turci!
Iako nam susjedi uporno ističu da su zabrinuti za ‘svoj’ narod u Bosni i Hercegovini, konačno bi trebali shvatiti da zbog njihovog miješanja taj narod sve teže živi i odlazi u treće zemlje.
Da je to zbilja samo 'zabrinutost' mogli bi se koristiti prihvatljivim međunarodnim pravnim mehanizmima, kao što to npr. čine mnoge zemlje kada je riječ o zabrinutosti prema stanju Ujgura u Kini, ali ni jedna zemlja ne podriva unutrašnje uređenje zemlje niti to smije.
Stvarno je stanje, dakle, takvo da se iza zabrinutosti o narodima krije drugi cilj, da se ono što je započeto vojnom silom, završi mirnim putem.
Drugačije se ne može shvatiti ovakvo ponašanje Aleksandra Vučića, Zorana Milanovića, kao i Erdogana.
Oni svakako imaju svoje odrede u BiH koji su oslikani u HDZ-u BiH i SNSD-u...
Da je njima stalo do naroda radili bi na reformama i približavanju Evropskoj uniji, ali su duboko svjesni da ih čak i tehničke izmjene određenih zakona koje EU traži od nas vode pravo u zatvor.