Državi koju ruše ne trebaju reforme, nego zaštita: Dodik je secesiju najavio i neće stati!

Piše: Rasim Belko

Reforma je postala dio hibridnog rata, jer nam se svakodnevno pakuju priče i podvale kako trebamo reformisati i ovo i ono, kako jedino tako možemo u EU i NATO, a istovremeno svi koji nam to podmeću svjesni su da dok pokušavamo reformu doživljavamo opasne udare. Napisao sam ovo krajem maja prošle godine i ne sluteći da će te oluje koji dan poslije još jače udariti o lice i naličje državnosti Bosne i Hercegovine.  Istina, ti kombinirani udari hegemonizma i secesionizma prvenstveno sa koridora Beograd - Banja Luka, praćeni vjetrom u jedra iz Zagreba nikada od raspada Jugoslavije nisu ni prestali, samo ih posljednjih osam mjeseci živimo kontinuirano.

Vođi secesionista u Bosni i Hercegovini Miloradu Dodiku kao okidač za jedan od posljednjih koraka u paklenom planu poslužila je odluka bivšeg visokog predstavnika da izmijeni Krivični zakon BiH i zabrani negiranje genocida. Od polovine jula prošle godine Dodik i oni koji ga slijepo slijede, kao rijetko kada agresivno provode strategiju i planove rušenja državnog poretka u Bosni i Hercegovini i pripremaju teren za posljednju fazu otcjepljenja entiteta RS od Bosne i Hercegovine. 

Dodik je savršeno iskoristio momentum nesnalaženja političkih snaga koje tvrde da su za Bosnu i Hercegovinu i političke tokove usmjerio na svoju vodenicu. Teško je, međutim, shvatiti to nesnalaženje nakon svih upozorenja koja su dolazila i iz unutrašnjosti države, ali i iz međunarodnih krugova. A i Dodik je sam najavio svoju secesiju. 

Na konferenciji za novinare 27. februara 2021. godine Dodik je iz Banja Luke poručio: “"Ne pozivamo na rat, na sukobe, secesije nema u dokumentima Republike Srpske, niti je to predloženo, ali ima razgovora o tome". Dakle, četiri mjeseca prije nego je povukao sve predstavnike RS u državnim institucijama, Dodik je jasno najavio šta će uraditi. U Sarajevu su prespavali to vrijeme, čekajući da se Mile “ohladi” i “odmori”, a on je na krilima njihovog nesnalaženja nastavio provoditi politiku hibridne ofanzive na državu. 

Političkim liderima koji ističu da im je država prije svega kao da su promakla silna upozorenja ljudi za koje se ne može reći da su laici ili neupućeni. Primjerice, američki profesor Daniel Serwer, je više puta, pa i početkom ove godine upozorio političare i aktere u Bosni i Hercegovini na taj Dodikov secesionizam. “De facto Dodikov je cilj secesija Republike Srpske, a ka njemu se kreće korak po korak”, naveo je Serwer u januaru ove godine. Slično je novembra 2021. godine poručila i britanska parlamentarka Alicia Kearns, ali i analitičari i politolozi poput Bode Webera, Kurta Bassuenera i brojni drugi. 

I evo nas u fazi poslije koje će secesionizam biti vidljiv, a entitet Republika Srpska još poneka odluka dijeliti od konačnog odvajanja od Bosne i Hercegovine. Ma koliko se mnogi upinjali u tvrdnji da su američke sankcije bile plodonosne, faktičko stanje u Bosni i Hercegovini ih demantuje. Amerikanci su očito je zaglibili između sukoba s Kinom i Rusijom i ostataka slave nekadašnje prve sile svijeta. Danas zato prilično smušeno reaguju u regijama u kojima su ostavili nedovršenog posla, a na našu žalost i Bosna i Hercegovina je jedna od njih. 

Za razliku od američke administracije Evropska unija skoro i da ne djeluje i ne pokušava utjecati na stanje u Bosni i Hercegovini. Ne pikaju se u to kojekakvi brzojavi zabrinutosti i prijetnje bez pokrića. Jer, da su briselski zvaničnici ispratili Washington možda bi to i zaustavilo Milorada Dodika ili ga u najmanju ruku usporilo. Ovako, sve je na uštogljenoj diplomatskoj crti, a Zapad je očito izgubio strateški pristup uzdrmanom miru u Bosni i Hercegovini i na Zapadnom Balkanu. 

Zato smo sve češće u situaciji čitati na naslovnicama svjetskih medija, od Kanade do Australije, kako Evropi prijeti novi krvavi obračun na Balkanu, ni tri decenije nakon genocida u Srebrenici. I baš zbog toga bi politički akteri sa sjedištem u Sarajevu, ali i oni koji tvrde da su nam partneri iz Brisela, Londona, Washingtona i Berlina, morali uozbiljiti i strateški reagovati dok plamen ne potpali bosansko bure baruta. 

Umjesto jalovih pokušaja i reformskih mučenja države koja je pod konstantnom hibridnom i vidljivom agresijom, vrijeme je za konkretne ponude i kontraakcije. Jer, Dodika je teško uplašiti, sve teže zaustaviti, a tendencija je da će to biti nemoguće ukoliko zaista prelomi i odluči se na konačni korak secesije. 

Upravo zbog mogućnosti takvog razvoja situacije i jeste besmisleno igrati se demokratije, pozivati na reforme u državi nad kojom se već 30 godina, danas posebno, nadvila zla sudba nestajanja. I zato je krajnje vrijeme da se i domaći i međunarodni zvaničnici uozbilje i prestanu nam bacati prašinu šarenih laža u oči. Vrijeme je da nam umjesto priče o "našem mjestu pod kišobranima NATO-a i EU" ponudite konkretne i jasne strategije kako da Bosna i Hercegovina sačuva svoju cjelovitost i državotvornost, a da nas onda i pozovete pod te kišobrane, ubrzanim putem kao što ste radili sa svima koji su se suočili sa olujama istoka pod patronatom Moskve. 

Jer, plan secesije je odavno skovan, a Milorad Dodik izabran za njegovog izvođača. Jer, Dodik je secesiju najavio i provodi je korak po korak. A čini se da su mnogi spavali dok je on to govorio!