Dodikov sukob s Komšićem kao mit o kosovskom boju

Piše: Ernad Metaj

Nije Dodik pobijedio Komšića koji nije ni trebao ići u posjetu Kosovu. Izmišljanjem Dodik je pokušavao dodatno podići tenzije želeći opravdati svoj rušilački pohod u BiH. 

Sa i bez Komšićevog navodnog plana da ide na Kosovo ta zemlja je plastičan primjer Dodikovog žrtvovanja vlastitog naroda zbog svog opstanka na vlasti. Svojim srbovanjem većim od zvaničnog Beograda u proteklim godinama kaznio je privrednike BiH gubitkom stotina miliona maraka prometa. Među kažnjenim su većinom bile firme iz RS-a koje su mnogo više trgovale s Kosovom nego one iz F BiH. 

Da se i trebala dogoditi posjeta Kosovu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Kosovu manje je sporna od svih Dodikovih putovanja poput onog u Mađarsku koje su mu plaćali građani BiH da bi im rušio državu. Za rušenje BiH ne treba saglasnost ostala dva člana Predsjedništva BiH, ali je sporno da oni idu bilo gdje a da im Dodik to ne aminuje.

Kosovo je bilo i opet je zemlja s kojom BiH ima najpovoljniju vanjskotrgovinsku razmjenu. Nakon ukidanja taksi na robe iz BiH uvedenih zbog politike srpskih predstavnika u institucijama BiH na Kosovo je prošle godine izvezeno oko 110 miliona maraka robe. To je još uvijek oko 50 miliona manje nego što se iz BiH izvozilo prije uvođenja taksi. Uvoz s Kosova i dalje je skroman, oko 14 miliona maraka. Za razliku od Kosova BiH je u razmjeni sa Hrvatskom i Srbijom u debelom minusu, oko tri milijarde maraka. Jasno je da se Dodik samo deklarativno zalaže za zaštitu domaće proizvodnje, on je još kao ratni švercer shvatio da se najbolje živi od podrivanja ekonomije, sada je to samo institucionalizovao.

Odlazak Komšića na Kosovo mogao je samo koristiti BiH, niti bi bio prst u oko RS-u. Iako ne priznaje Kosovo sa njihovim političkim predstavnicima se redovno sastaje predsjednik Srbije. Tačno je da su motiv pregovori, ali Vučić nije kao Srbi iz BiH zatezao s ograničenjem kretanja ljudi, jer ekonomija trpi. 

Politički sporna za Dodika posjeta Kosovu Komšića mogla je biti ekonomski korisna. S obzirom da aktuelna kosovska vlast želi bolje odnose s BiH moglo se opet otvoriti pitanje ukidanja viza, ali i povećanja razmjene roba i usluga. 

Budimo objektivni, Komšićev odlazak na Kosovo ne bi ništa promijenio u BiH. Dodik i njegovi politički sateliti su i bez toga radikalizovali situaciju u državi. Napad na Komšića je samo dodatno bildanje mišića koje mu se ne smije dopustiti. Nije Dodik bio saglasan ni sa Komšićevim pojavljivanjem u UN-u, pa ga nije mogao spriječiti.

Da sumiramo, ne bi Komšić bio prvi državni zvaničnik iz BiH koji se susreće sa predstavnicima vlasti Kosova. Početkom 2019. godine delegacija ove zemlje bila je u BiH i sa njim su razgovarali i politički predstavnici iz RS-a. Nakon toga u BiH je trebao doći i tadašnji predsjednik Kosova Hashim Thaci, a pismo mu je poslao niko drugi do Milorad Dodik koji je tada bio predsjedavajući Predsjedništva BiH. Jeste Dodik u svom stilu karikirao sa fusnotama, ali nije bio rezolutan da Thacija ne želi u BiH. 

Kosovo je zato samo novi povod za napad na Komšića, kao branu antidržavnoj politici Milorada Dodika. Ako je i odustao od odlaska Komšić to sigurno nije uradio zbog Dodika već zbog BiH. Likovanje iz SNSD-a zato neodoljivo podsjeća na mit o boju na Kosovu.