ZAPAD NEĆE DOĆI DA NAS SPASI Ukrajina i BiH - kolateralni mamac za probuđenog sibirskog medvjeda!

Piše Rasim Belko

Baklja koja je Ukrajini trebala osvijetliti put ka demokratskim procesima i blagostanju pretvorila se u buktinju koja prijeti da spali tu bivšu sovjetsku republiku. Obećanje nije ludom radovanje, jer u ovom ali i mnogim drugim slučajevima pretvara se u jad, tugu i bijedu, ostavljajući za sobom izgubljene živote, izbjeglice, pustoš... Demokratske baklje bile su uzrokom sličnih požara u Aziji i Africi, a danas prijete da zapale i Stari kontinent.

Između baklje i buktinje zapela je Ukrajina, zemlja s toliko prirodnog bogatstva, a opet osiromašena vlastodršcima koje su im Istok i Zapad nametali i kojima su i jedni i drugi gledali kroz prste na korupciju i pustošenje, sve dok su im se politike poklapale sa ambicijama.

No, uzmemo li da su na Istoku autokratski režimi poput onog Vladimira Putina, tim prije smo slobodniji cijeniti da su Ukrajince zapravo puno više razočarali oni sa Zapada, oni koji su im obećali članstvo u Evropskoj uniji i NATO alijansi. Niti je postala dio EU, niti dio NATO-a, a na sebe je navukla bijes golemog sibirskog medvjeda koji prijeti da joj u osvit proljeća pojede teritorij. Tri decenije uspavanosti Rusije nisu bile dovoljne nesposobnoj birokratiji Zapada da ovu geostrateški iznimno bitnu državu integriše pod EU i NATO zastavu.

Danas i sutra to će biti još teže, svijet ulazi u fazu bipolarne podijeljenosti, mnogo kompleksnije od one hladnoratovske. Niti su više SAD jake kao nekada na međunarodnom polju, niti više iko u tom polju shvata EU kao ozbiljnog igrača. S druge strane Kina preuzima svjetski ekonomski primat, a Rusija se razgoropađeno nada obnovi nekadašnje snage. U tome im se države poput Ukrajine ne mogu suprotstaviti, već će po svoj prilici biti kolateralna šteta propalih zapadnjačkih planova i želja. Od uvjeravanja kako Evropa i Zapad računaju na njih Ukrajince je samo zaboljela glava, a tu glavu teško će sačuvati nekoliko hiljada njemačkih šljemova ili američki vojnici raspoređeni u zemljama Baltika. Ništa bolje i smireniji ti Ukrajinci neće biti ni zbog mlakih sankcija koje su London, Brisel, Washington i Berlin uveli ruskim bankama, oligarsima i ko zna kome još. Svi odreda kao da su se ukočili pred likom i djelom Vladimira Putina, pa ga niko direktno u tim sankcijama ne smije ni spomenuti.

I kao što su im nekada obećavali euroatlantsko blagostanje, Ukrajincima danas obećavaju solidarnost i podršku, ali se sa riječi na djela teško prelazi, pa sve ostaje samo kao prasak pištolja plašljivca, kojim se puca na razgoropađenog medvjeda. I Zapad je svjestan da u toj igri plašljivcem neće otjerati probuđenog medu, baš kao što je svjestan da će Ukrajina za Moskvu biti laka košnica iz koje će povaditi ono što joj se sviđa.

Što je najgore Ukrajina nije jedina. Turska je zamalo završila u savezu s Rusijom jer joj je neprincipijelna EU okrenula leđa i zaustavila procese. Isto se desilo i sa Sjevernom Makedonijom, a šta će se desiti s Bosnom i Hercegovinom tek ćemo vidjeti kada Putin pospremi stanje oko svoje avlije. Jer, nema sumnje da će jedno od sljedećih poprišta sukoba titana biti baš Balkansko poluostrvo, s epicentrom u Bosni i Hercegovini.

A slične li smo sudbine mi i Ukrajinci. I nama od nezavisnosti, evo trideset godina obećavaju da smo mi dio Evrope, da oni računaju na nas, da još trebamo ovo i ono i tako u nedogled. Tri decenije potrošio je Zapad u Bosni i Hercegovini bez da je napravio vidljiv rezultat. Umjesto toga probudili su se Putinovi separatistički medvjedići, ojačali i razgoropadili se pa danas podrivaju institucionalni i ustavno - pravni poredak u BiH.

Neće svijet izdati, neće svijet dozvoliti. Bile su ovo riječi naivnih koji su u osvit agresije na Bosnu i Hercegovinu vjerovali da će ih Zapad pomoći, spasiti zla koje se budilo. Svijet je dozvolio i agresiju i ratne zločine, genocid, UZP i na kraju faktički priznao postojanje unutrašnjeg entiteta nastalog na kostima naroda koji mu je vjerovao. Naivnost se u politici i diplomatiji plaća najskuplje, životima i teritorijom. Života smo i previše izgubili, budemo li nijemo posmatrali otet će nam i teritoriju.

Ukrajinci su danas u ratu, a taj strah u Bosni i Hercegovini je postao paralelna realnost koja visi iznad njene sudbine. Ni Ukrajinu ni Bosnu i Hercegovinu nisu zidali Nijemci, Amerikanci, Englezi... već njeni sinovi i kćeri. I u jednom i u drugom slučaju teret odbrane državnosti, suvereniteta i opstojnosti država bio je i ostat će na građanima.

Zato je, prije nego nam negdje skroje neke nove planove, krajnje vrijeme da se građani Bosne i Hercegovine probude iz komformističke hladovine i zarobljenosti opće svijesti o državi. Država nisu oni korumpirani poltroni, poslušnici i kvislinzi na vlasti, država je sve ono što nam je posuđeno da sačuvamo za generacije poslije nas. Ova država nije preživjela hiljadu godina zahvaljujući pomoći sa Istoka i Zapada, već isključivo zaslugom njenih sinova i kćeri.

Međunarodna zajednica, Zapad, Amerika i Evropa i danas kao i prije 30 godina će biti zabrinuti kada nas pogode neke nove oluje, neće im biti problem ni da se solidarišu sa nama, ali će sve na kraju posmatrati sa sigurne udaljenosti i bez konkretne reakcije.

Ili, kako nam je to davne '92 rekao britanski izaslanik David Owen "Ne sanjajte snove. Zapad neće doći i spasiti vas".

Vrijeme je da se probudimo, dok snovi nisu postali košmar!