Piše: Rasim Belko
Nakon što je sa govornice Doma naroda Parlamenta BiH pročitao zaključak kojim se traži da Vijeće ministara BiH zatraži kandidatski status od EU, Dragan Čović i delegati HDZ-a BiH pucali su u temelje odnosa BiH i Evropske unije.
Iako nismo članica EU, niti imamo kandidatski status, Bosna i Hercegovina koja po vanjskopolitičkim prioritetima želi u Evropsku uniju po nepisanom pravilu mora se pridržavati vanjskih politika EU i pratiti ih. Čak ni maherima poput Viktora Orbana, Janeza Janše i Aleksandra Vučića nije uspjelo da se politički guraju na dvije stolice pa su morali da se okrenu onoj briselskoj, a kontra moskovske.
Gdje to onda samozvani promicatelj evropskih vrijednosti i lider HDZ-a želi vidjeti našu državu? Je li konačno prelomio da mu zbog ličnih i političkih interesa Rusija bude majčica a Bjelorusija uzor u podaničkom odnosu Vladimiru Putinu. Istina, trebalo je Čoviću poprilično vremena da "shvati" kako je rat u Ukrajini zapravo agresija Rusije i međunarodnog prava. Shvatio je tek nakon zagrebačke lekcije Andreja Plenkovića.
Nakon te lekcije obišao je ukrajinske izbjeglice u BiH, ali se postavlja pitanje koliko je sve što Čović radi zapravo propagandno licemjerje znano samo njemu i sličnima. Zbog stavova predstavnika BiH u EBRD-u Vjekoslava Bevande i neglasanja o sankcijama Rusiji, Vijeće ministara dobilo je demarše osam ambasada uključujući i Delegaciju EU u BiH. Kakva je to poruka evropskim partnerima Bosne i Hercegovine pitanje je na koje bi Čović morao odgovoriti.
Jer to je isti onaj koji ovih dana šalje pisma evropskim zvaničnicima o ugroženosti hrvatskog naroda, a ne želi podržati sankcije zemlji koja je ugrozila evropski mir i stabilnost, te živote miliona Ukrajinaca.
Predloženi zaključci protiv kojih su bili HDZ-ovi delegati najoštrije su osuđivali agresiju Rusije na Ukrajinu, od državnih institucija tražili da se ponašaju u skladu sa smjernicama, pa ni u promilu ne stoji Čovićevo "vađenje" da je "riječ o skupljanju jeftinih političkih poena" na slučaju Ukrajine. Jer, ako je tako onda su brojni parlamenti i vlade iskoristili agresiju na Ukrajinu za jeftine političke poene. Među njima su i Sabor i Vlada Hrvatske kojima upravljaju kadrovi tamošnjeg HDZ-a, koji je direktni šef i nalogodavac Čoviću i njegovom HDZ-u. Zaključci koje je HDZ BiH danas uz partnere iz SNSD-a odbio skoro su pa identični sadržaju deklaracije Sabora Hrvatske.
Istovremeno, jeftine političke poene, ako je onako kako Čović tvrdi, skupljali su i delegati i zastupnici u oba doma Parlamenta FBiH koji su dali jednoglasnu podršku osudi agresije na Ukrajinu.
Očito je dakle Čoviću bitnija naklonost Milorada Dodika i Kremlja od evropskog puta i položaja Bosne i Hercegovine. No ono što bi hrvatski narod u Bosni i Hercegovini morao shvatiti je činjenica da je svaka Čovićeva priča o evropskim integracijama zapravo laž iza koje se sakrivaju isključivo interesi njega i interesnog kruga oko njega. Baš kao što je borba za srednjovjekovne principe etničke konstitutivnosti isključivo posvećena cementiranju Čovićevih i HDZ-ovih pozicija u institucijama vlasti.
Ma šta lider i HDZ govorili djela i potezi koje povlače ih zapravo demantiraju i demaskiraju. Ali šta i očekivati od čovjeka koji je bio upravnik ratnog logora, koji je hercegovačke Bošnjake držao kao robove, a nakon rata slavio zločince, dočekivao i pravdao osuđene za udruženi zločinački poduhvat.
Ni to nisu evropske vrijednosti, naprotiv.
Samo je izgleda međunarodnoj, posebice onoj evropskoj zajednici nejasno da je Čović lice s više naličja, koje svoje politike prilagođava interesima onih koji ga kontrolišu i sopstvenim interesima. Nije ovo ni prvi, a siguran sam ni posljednji antievropski as u rukavu Dragana Čovića.
Jedan od njih već je predvidiv, zove se pokušaj blokade izbora. Drugi će doći kod implementacije izbornih rezultata. A nije nemoguće da između tih poteza vidimo pokušaj oživljavanja Herceg - Bosne.
Čović se do sada provlačio u sjenci Dodika, kojeg kao separatistu i lošu političku pojavu osvjetljavaju evropski i američki diplomatski reflektori. Vrijeme je da oni budu usmjereni i na HDZ i njihovog lidera, jer očito je da se s Dodikom družio previše pa se zarazio rusofilijom.
Svi su svjesni implikacija agresije na Ukrajinu na našem prostoru. Smije li se dozvoliti da Čović uz Dodika potpaljuje tu vatru i gura Bosnu i Hercegovinu kontra civiliziranog svijeta. Unutrašnje snage nisu dovoljne da ga se zaustavi, Zapad mora povući potez, jer je i previše gledao kroz prste.