Poruka Schmidtu: Deveti dan sve će biti kasno!

Piše: Muharem Cero

Komforna pozicija domaćih političkih igrača u BiH po pitanju donošenja Zakona o nepokretnoj imovini u NSRS nastala je onoga trenutka kada je Aleksandar Vučić u jeku predsjedničke kampanje u Srbiji ustvrdio da presude Ustavnog suda BiH o poljoprivrednom i šumskom zemljištu, kao i ona bazna U1/11 iz 2012. neće i ne mogu biti efektuirane 'jer mi je potvrđeno da će državna  imovina biti vlasništvo RS ali da valja proći šest mejseci'.

Da li je sada već ponovni predsjednik Vučić bio tek vješt strateg i taktičar ili je izrečeno obećanje bilo stvarno to vjerovatno nećemo saznati.

Šta se promijenilo da njegov mali od kuhinje Milorad Dodik nije čekao obećanih šest mjeseci nego je krenuo u provedbu neustavnog entitetskog zakona o imovini.

Jedino što je znano da se ovaj čin dogodio tik poslije izbora u Srbiji i jučer održanog sastanaka Dodik-Cvijanović-Višković u Beogradu sa Vučićem i Brnabić. Potpisivanje ukaza o proglašenju neustavnog zakona bez ustavno-pravne provjere Ustavnog suda BiH, a tek po odluci Ustavnog suda RS-a očekivano odbijajućoj na apelaciju Kluba poslanika Bošnjaka u Vijeću naroda NSRS je bilo dovoljan razlog za očekivanje ovakvog čina.

Svi raniji zaključci tzv. vanrednih sjednica Narodne skupštine RS su upućivali da odluke Ustavnog suda BiH kao i nalozi visokih predstavnika u BiH neće biti provodivi i neće imati obavezujuću snagu. Tako bi moglo biti i ovoga puta.

Aktualni visoki predstavnik Christian Schmidt, na potpisivanje ukaza predsjednice RS i upućivanje zakona na objavljivanje u Službenom glasniku RS-a, uspostavlja dobru i pravno politički korektnu dijagnozu, ali ne nudi i dovoljno djelotvornu terapiju.

Poziv da se sporni zakon odmah povuče neće vjerovatno biti efektuiran. Razloga za ovakav stav je više.

Znano je, naime, da RS osporava legitimitet aktuelnog visokog predstavnika nazivajući ga tek građaninom prolaznikom, pa je i gotovo izvjesno da bi eventualna njegova reakcija iz seta tzv. Bonskih ovlasti bila zanemarena i odbačena u institucijama RS.

Malo vjerovatno je da bi Vijeće za implementaciju mira (PIC) dalo saglasnost za primjenu Bonskih ovlasti, pogotovo uz redovno izdvajanje mišljenja Ruske Federacije. Na stotine zaštićene imovine je unatoč zabrani već davno promijenilo svoga vlasnika, jednom i više puta. 

Nije se to događalo samo u RS. Identična praksa nije bila strana ni tzv. partnerima u vlasti. Kantoni, općine, pa i sama Federacija su besposljedično krčmili ovu zaštićenu imovinu.
Odredba zakona o zabrani raspolaganja državnom imovinom kojom se utvrđuje pravna ništavnost tih radnji nikada nije sprovedena a nadležne pravobranilačke institucije su se ili oglušivale kao u RS ili mlohavo djelovale bez učinaka kao one federalno-kantonalne.

Sporni zakon je ukazom predsjednice RS upućen na objavljivanje. Glasnik RS-a jeste to službeno glasilo koje je dužno objaviti ga. Međutim, visokom predstavniku Schmidtu je promaklo da ovaj zakon stupa na snagu tek osmog dana od objavljivanja. Njegovo provođenje se u entitetu RS izvodi putem Republičke uprave za geodetsko pravne poslove RS-a (RUGIP). Deveti dan bi RUGIP bio obavezan krenuti sa knjiženjem državne imovine na Republiku Srpsku. Sve najavljene reakcije visokog predstavnika i poziv da RS odmah povuče ovaj sporni zakon teško da će biti i ostvarene i tu Schmidt demonstrira da još uvijek nije ovladao političkim mentalitetom bh. političkih elita.

Ukoliko Schmidt ima namjeru zaustaviti sljedujuće štetne posljedice na državnost, subjektivitet i teritorijalni integritet BiH morao bi sve raspolagajuće poluge svoje krnje vlasti usmjeriti preventivno i odmah na odgovorne za provođenje zakona u RUGIP-u, Vladi RS i samoj predsjednici RS.

Deveti dan sve to bit će kasno.

Valja napomenuti da je prije ovoga strateški osmišljenog poteza Milorad Dodik za v.d. direktora RUGIP-a postavio svoje kumče Stankovića, sina njegovog kuma Budimira Stankovića, koji treba cijelu ovu priču da privede kraju po zamisli Milorada Dodika.

Rečeno je jedini način da se osujeti projekat koji za cilj ima pretvaranje BiH u državnu zajednicu priličnu onoj koja se disolutivnim putem rastočila Srbija i Crna Gora, to je projekat koji Dodik radi govoreći stalno ona će nestati, a rata biti neće.