Roditelji djece ubijene na tuzlanskoj Kapiji traže da se to uvrsti u udžbenike

SARAJEVO, (Patria) - Ove srijede se obilježava 27. godišnjica masakra na na tuzlanskoj Kapiji. Tog 25. maja 1995. godine na poznato okupljalište mladih u Tuzli ispaljena je granata sa Ozrena, sa položaja Vojske Republike Srpske, koja je ubila 71 a ranila više od 140 mladih osoba. U susret ovoj bolnoj godišnjici u Tuzli je organizirano niz događaja, sa jednim ciljem, da se podsjeti na taj dan i novim generacijama pošalje poruka da se zločin nad ubijenom mladosti ne smije negirati i da se nikada ne zaboravi.

Najmlađa žrtva zločina na Tuzlanskoj kapiji 25. maja 1995. godine je dvogodišnji Sandro Kalesić. Njegov otac Dino, opisujući najveću noćnu moru, tada je rekao: “Kad sam vidio da mi je Sandro pogođen, ja sam ga primakao sebi, osjetio sam da mu je mokro oko srca. Nisam znao da je pogođen i onda sam ga odmakao i vidio krv. Preko raskomadanih tijela trčali smo do mog auta. Kad smo došli na ulaz u Klinički centar, ja sam osjetio da mi je Sandro izdahnuo na rukama”.

27 godina poslije Dino Kalesić smatra da od izuzetne važnosti uključiti struku u istraživanje zločina na Kapiji. Budući da se ovaj nezapamćeni zločin pokušava negirati, samo činjenicama moguće je očuvati istinu. Put do istine, pomirenja i boljih odnosa na ovim prostorima jesu udžbenici – uvrstiti Kapiju i sve ostale bosanskohercegovačke kapije u njih, poručuje Kalesić.

Centar za istraživanje moderne i savremene historije i Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu ove godine su stradanju tuzlanske mladosti posvetili posebnu pažnju s naučnog aspekta. Najviše zbog negiranja zločina.

A zločine, kako kaže prof. dr. Izet Šabotić, izvršni direktor Centra za istraživanje moderne i savremene historije Tuzla, negiraju izvršioci, planeri, oni koji su učinili sve i kumovali tom događaju.

Naučni skup u Tuzli predstavlja put do istine i od velike je važnosti za roditelje ubijene djece i ranjene na Kapiji, ali i poruka negatorima zločina, među kojima su nerijetko i izvršioci, nekada uzorne komšije i kolege s posla. To najviše boli, kažu žrtve.

“Ideološki tumačeno zlo, tumači se kao dobro. Dakle, radilo se o ostvarenju velike Srbije i ostvarenju velikodržavnih projekata i onda se za takve stvari uopšte ne pitaju. Oni misle, nažalost, da su učinili jedno dobro djelo”, objašnjava Rasim Muratović, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.

Za zločin na tuzlanskoj Kapiji na 20 godina zatvora, po komandnoj odgovornosti, osuđen je general Vojske Republike Srpske Novak Đukić. No, on je nakon izricanja presude pobjegao u Srbiju, i nedostupan je bh. organima gonjenja.