(Patria) - Predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović obratio se danas na svečanoj sjednici Glavnog odbora te stranke povodom 32. godišnjice njenog osnivanja.
Prethodno je godišnjica stranke obilježena i odavanjem počasti njenom prvom predsjedniku i osnivaču Aliji Izetbegoviću na Mezarju Kovači.
"Jubileji su prilika, i obaveza, da se podsjetimo puta koji smo prešli. Istine o tome putu treba ponavljati, biti uporan u tome, jer to je priča o nama i našoj sudbini koja je uvijek svježa i potrebna. I koja nije stvar prošlosti – sve što smo radili i branili tri decenije, radimo i branimo i danas, kazao je Izetbegović.
"Sve je počelo prije 32 godine u ovoj sali, kada je grupa od 40 hrabrih intelektualaca, umjetnika i poduzetnika odlučila žrtvovati komfor i rizikovati slobodu suprotstavljajući se komunističkom režimu, i osnovati prvu alternativnu političku stranku u Bosni i Hercegovini. Ova sala je historijsko mjesto, a slike i lica koje prolaze na ekranima dok govorim vraćaju sjećanja na sudbonosne odluke i događaje koji su odredili modernu historiju Bosne i Hercegovine. Ove slike su skoro pa dovoljne da same, bez komentara, posvjedoče vrijeme koje je prošlo, i vrijeme koje živimo - kazao je Izetbegović.
U svom govoru je kazao da je SDA državotvorna stranka, stranka posvećenih državnika i političara koji su naš narod i našu domovinu vodili na putu osvajanja slobode, nezavisnosti, digniteta i ravnopravnosti.
"Vjerske i političke slobode, višestranačje i parlamentarna demokratija, reafirmacija identiteta, kulture, ime naroda, ime jezika, nezavisnost, cjelovitost, međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine, odbrana u uslovima potpune blokade i embarga na naoružanje, zatim mirovni sporazum, reintegracija zemlje, briga o stotinama hiljada ranjenih i nezaposlenih, reforme, ekonomski oporavak, izgradnja zemlje - sve je to ostvareno ogromnim naporom ljudi čija lica će prolaziti ekranom dok govorim.
Mnogi od njih nisu više sa nama. Neka je rahmet na njihove plemenite duše.
Ali mnogi od njih su još uvijek tu, sjede sa nama u ovoj sali, savremenici su rahmetli Alije i Sulejmana, i uspješno nastavljaju ići njihovim stopama, noseći teret koji nažalost raste.
Svijet se ubrzano mijenja, odnosi snaga sila i velesila se mijenjaju, težišta se pomjeraju. U velikoj mjeri u zabrinjavajućem smjeru. Razarajući ratovi na teritorijama islamskih zemalja, talasi migranata koji se kreću prema Zapadu, islamofobne reakcije Evrope na ulazak migranata, zatvaranje zemalja EU u vlastite granice, jačanje radikalnih desničara i islamofoba, Brexit i slabljenje kohezionih sila u EU, povlačenje SAD iz Iraka, Sirije, Afganistana, ekonomski rast Kine, vojno jačanje Rusije, pretenzije za stvaranjem Ruskog svijeta, Krim a zatim i cijela Ukrajina prvi na udaru ovog velikodržavnog projekta…. Sve navedeno nije dobro za nas.
Ono što je dobro za BiH je konsolidacija Zapada i sistematska podrška Ukrajini. I neočekivano snažni otpor Ukrajinaca, naravno. Zapad je vojno i ekonomski višestruko jači od Rusije. BDP New Yorka je veći od BDP cijele Rusije, na primjer, ali su autoritarni režimi otporniji od liberalnih zapadnih demokratija na ekonomske i socijalne krize koje neumitno slijede zbog sudara sa Rusijom. Zapad će se morati konsolidovati, Evropska unija postati istinska unija sa jednom sigurnosnom i odbrambenom politikom, NATO i nacionalne vojske zemalja EU će morati doseći punu interoperabilnost. U svakom slučaju, ova globalna kriza je šansa i za nas, za naš ubrzani put integrisanja u EU, NATO. Fokus je već vraćen na BiH.
Projekat "Srpski svet" na Balkanu je očigledan odgovor, lokalna inačica "Ruskog svijeta". I Dodikov pokušaj napada na suverenitet BiH je dio iste, koordinirane priče. Dugo se kuha i priprema novi val velikosrpskog nacionalizma u trokutu Srbija-BiH-Crna Gora. Pokušaj atentata na crnogorskog predsjednika Đukanovića od prije šest godina, litije i demonstracije, ogromna izdvajanja u vojno jačanje Srbije, poruke koje nam uporno šalje srbijanski ministar Vulin o promjenama granica, procesuiranje branilaca Bosne i Hercegovine u Srbiji, ali i u BiH, relativiziranje istine o agresiji, pokušaji izjednačavanje branilaca i agresora, blokada državnih institucija, pokušaj urušavanja reformi koje su u posljednje dvije decenije ujedinile i ojačale državu sa direktnim prijetnjama teritorijalnom integritetu zemlje, sve navedeno je dobivalo na intenzitetu prijeteći da dovede do novog sukoba na Balkanu.
Ideološki pokret utemeljen na velikosrpskom nacionalizmu začet je sredinom 19. vijeka Garašaninovim Načertanijem, a nastavljen memorandumom SANU. On se prilagođava i opstaje i u demokratiji i civiliziranom okruženju, oscilira, povlači se i oživljavava sa svakom promjenom, a svaku krizu koristi da protjera i nadvlada sve što nije srpsko. Hiljade džamija je porušeno u Srbiji na prelazu iz XIX u XX vijek, i nikada više nisu izgrađene. Isto je urađeno i u BiH stotinu godina kasnije, ali smo džamije ovaj put nanovo izgradili. Imamo posla sa stranom koja je uvjerena da je njeno pravo otjerati druge i drugačije, dominirati nad onima koji ostanu, tjerati ih da žive u aparthejdu, negirati genocid i zločine, slaviti ratne zločince.
Nije mi drago govoriti ovakve stvari, i vjerovatno ću biti optužen da izgovaram riječi koje ne služe pomirenju. Ali, opasnije je šutjeti. Naši roditelji i djedovi su napravili veliku grešku – nisu nas upoznali sa zločinima koji su napravljeni nad Bošnjacima u prvoj polovini XX vijeka, a naročito u Drugom svjetskom ratu. Htjeli su da nas poštede, a uradili su obratno tome – izložili su nas. Nesvjesni i nepripremljeni dočekali smo nove masakre. Nećemo ponoviti tu grešku. Nudićemo ruku pomirenja, ali ćemo govoriti istinu, i ako procijenimo da se sprema novi napad na naš narod, učinit ćemo sve što je u našoj moći da to spremno dočekamo.
Za sada se dobro nosimo političkim sredstvima – druga strana pravi galamu, ali u mnogo čemu popušta: jer u ovom mandatu je nastavljen NATO put BiH i 2021. održana velika NATO vježba na Manjači, imenovan je novi saziv CIK-a, popunjen je Ustavni sud BiH imenovanjem stranog sudije, skinuta je ploča sa imenom Radovana Karadžića na Palama, uklonjena je crkva u dvorištu Fate Orlović, smijenjen je predsjednik VSTV Tegeltija i glavna tužiteljica Gordana Tadić, visoki predstavnik Inzko je nametnuo zakon o zabrani negiranja genocida a Christian Schmidt suspendovao Zakon o nepokretnoj imovini u RS. Dodik reterira, prestaju verbalne prijetnje cjelovitosti BiH, predomislio se i u vezi nastavka mandata EUFOR - Althea.
Dodik tvrdi da "međunarodna zajednica radi za muslimane, da udovoljava željama njihovih političara", a Andrej Plenković kaže da je "skoro nemoguće promijeniti narativ u koji su Bošnjaci ubijedili Evropljane". Očigledno je da ima istine u ovim tvrdnjama, ali ne zato što mi imamo jake i skupe lobiste uz sebe, ili zato što Evropa, kako to tvrdi Dodik, voli i pomaže muslimane. Pomažu nam zato što smo na strani interesa civiliziranog svijeta, što zajednički radimo na izgradnji države koja će garantirati mir i stabilnost u ovom dijelu Evrope, države u kojoj će biti iskorijenjena diskriminacija i uspostavljena puna vladavina zakona.
Imamo uticaja i zato što držimo pozicije sa kojih dopire naša riječ i naš stav, i što sa tih pozicija veoma vrijedno i efikasno rade Šefik Džaferović i Bisera Turković, praćeni garniturom aktivnih ambasadora, stranačkih aktivista i lobista.
Džaferović se upravo vratio iz Brisela gdje je imao sastanak sa generalnim sekretarom NATO saveza, a prije desetak dana je bio u New Yorku zastupajući BiH pred Vijećem sigurnosti. Ministrica Turković je u posljednjih 15 dana na tri kontinenta imala više od 100 raznovrsnih sastanaka i kontakata na kojima je zastupala BiH. Bili su to multilateralni i bilateralni sastanci sa predsjednicima, premijerima i ministrima. Najbitniji među njima su organizovani od strane državnog sekretara SAD Antonyja Blinkena i visokog predstavnika EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Josepa Borrella.
Bilo je prigovora u javnosti kada su se dijelile pozicije 2018. da SDA nije stavila prioritet na ekonomiju, da smo trebali tražiti Ministarstvo vanjske trgovine i slično. Prioritet smo stavili na vertikalu koja može efikasno čuvati stabilnost i sigurnost u zemlji, ali i zastupati zemlju na međunarodnoj sceni. Član Predsjedništva BiH, Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo odbrane, Ministarstvo sigurnosti, Obavještajno-sigurnosna agencija, Centralna banka, Premijer i bitna ministarstva u Vladi FBiH, snažna namjenska industrija – "za ne daj Bože", je bio naš izbor. Pokazalo se – ispravan.
U borbi protiv velikosrpskog projekta logičan odgovor bi bio saradnja sa hrvatskim faktorom u BiH, i sa samom Hrvatskom. I kada god smo uspijevali uspostaviti saradnju Bošnjaka, ili preciznije probosanskog faktora sa hrvatskim, stvari su se stabilizirale u korist svih u BiH. Sa HDZ i njihovim predsjednikom to ne uspijevamo jer su se odlučili na postizanje političkih ciljeva pritiskom na Bošnjake, saradnjom sa Dodikom umjesto sa nama, stvaranjem srpsko-hrvatskog sprega koji uključuje i Zagreb i Beograd, koketiranjem sa Rusijom, podrivanjem pozicije Visokog predstavnika i slabljenjem međunarodnog faktora koji stabilizira situaciju u BiH.
Cilj HNS je "treći entitet" ali ne teritorijalni, već institucionalni. Cilj je paritet i trećina vlasti i uticaja za politički blok koji u Parlamentarnoj skupštini BiH ima tek pet od 42 ruku. Kroz teze o "legitimnim predstavnicima" unutar konstitutivnih naroda pokušava se ukloniti konkurencija Hrvata koji nisu pod kontrolom HNS-a, sputati snaga višestruko jačeg probosanskog bloka koji čine Bošnjaci, ali i multietničnog političkog faktora koji je sam brojniji od HNS. Probosanski blok koji dobiva potporu od skoro 60 posto birača u BiH bio bi na taj način zbijen u "bošnjačku trećinu", odnosno kontroliran od dvotrećinskog sprega HDZ / SNSD.
Dvoumio sam se sve vrijeme da li da prekinem pregovore u reduciranom formatu SDA / HDZ, ali su Predsjedništvo i Kolegij SDA redovno tražili da se sa pregovorima nastavi, da mi ne budemo ti koji odbijamo Brisel i Washington. Ove odluke su se pokazale ispravnim – kroz proces pregovaranja, koji je mukotrpan i koji svakoga natjera da pokaže pravo lice i namjere, javnost je temeljito upoznala aktere. SDA se potvrdila kao iskusan, konstruktivan i kompromisu sklon partner. Ali i kao pregovarač koji zna "stati na loptu" i reći NE svakome, kada se dovedu u pitanje interesi države i naroda. Kroz dugotrajan proces pregovaranja dočekali smo i bolje okolnosti po nas, jer vrijeme prije napada na Ukrajinu je bilo izrazito nepovoljno za stabilnost i interese BiH.
Naše iskustvo sa međunarodnom zajednicom u protekle tri decenije je raznoliko, i pozitivno i negativno. Naravno – u cjelini, ono je pozitivno. Međunarodna zajednica nije monolit, nju čini skup zemalja i faktora koji imaju različita gledišta i interese, ona zna za principe ali i za ziheraštvo i trgovine na račun slabijeg. Priznali su BiH, pa nam uveli embargo na uvoz na naoružanje kad smo bili napadnuti. A zatim su organizovali zahtjevnu humaniratnu pomoć bez koje bi i naša vojska pala i uveli zabranu letova koja je zaustavila zračne udare. Mladić je pokušao da ignoriše ovu zabranu pa su mu u jednom danu oborili četiri borbena aviona. Uzeli su pod zaštitu Žepu i Srebrenicu, pa ih prepustili masakru, a odmah zatim završili rat NATO udarima na položaje Mladićevih jedinica.
Organizovali su pregovore bez kojih ne bi bio zaustavljen rat u BiH, Washingtonski sporazum je označio pozitivnu prekretnicu i ne bi bio postignut bez Amerikanaca. Dejton je donio mir, ali i nefunkcionalna rješenja, koja su zatim zajedno sa nama popravljali. Rezultat svake faze pregovaranja je zavisio od nas, jer diplomati idu linijom manjeg otpora, i ako ne pružate otpor, ako se ne borite, rješenja će ići na vaš račun. Morali smo se boriti sa svima koji sjede za pregovaračkim stolom. Od Ženeve i Dejtona do Sarajeva i Neuma.
Međunarodni pregovarači smatraju da je glavni dobitak Bošnjaka, i bosanskih patriota općenito, to što su nam pomogli da odbranimo jedinstvo zemlje, i što nam pomažu da gradimo državu i unapređujemo ekonomiju. A da "cijenu Bosne" moraju povremeno platiti oni koji su najzainteresiraniji i najbrojniji. I plaćali smo, davali. Recimo niz pozicija u strukturi države u korist hrvatskih kadrova tako da imaju puni paritet. Ali nije bilo dovoljno.
Ono što ne možemo dati, i na šta nećemo pristati, je nepopravljivi korak unazad, rušenje mukotrpno postignutih reformi, ili prihvatanje izmjena Ustava i Izbornog zakona koji će ovjekovječiti diskriminaciju dijeleći ljude u BiH na legitimne i nelegitimne, i koje će ovjekovječiti dvotrećinsku vladavinu etnocentričnih srpskih i hrvatskih stranaka nad probosanskim patriotskim blokom.
Iza nas su 32 godine intenzivnog rada, napora i borbe. Dugo je to vrijeme, mnogi su otišli na ovaj ili onaj način, kadrovska struktura je bitno starija od one iz 1990, naravno i iskusnija, logično je upitati se – ima li "zamora materijala", nedostatka energije i vizije u SDA, možemo li se u budućnosti nositi sa problemima koji slijede kao što smo se nosili sa onima koji su iza nas? Dakle – postoje li razlozi za postojanje SDA, hoće li ona biti samo jedna od stranaka u BH političkom spektru ili će nastaviti da bude liderska, patriotska stranka?
SDA mora trajati, i mora ostati liderska stranka! Neće biti podjele BiH, neće biti rušenja reformi kojima je ojačana država, neće biti negiranja genocida i odlikovanja ratnih zločinaca, neće biti retrogradnih izmjena izbornog zakona. A bit će izbora, bit će nastavka evropskog i NATO puta Bosne i Hercegovine, izgradnje i napretka", poručio je Izetbegović.