Dritan pred Vučićem ponizan kao Ivica Dačić pred Erdoganom

Piše: Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM-a

Dostojanstvo, uostalom, ne zavisi od društvenog položaja i bogatstva.

Moguće je biti dostojanstven batler, što znaju svi koji su gledali Anthony Hopkinsa u „Ostacima dana“, snimljenog po Išiguroovom romanu. Batleru je, zapravo, obaveza da služi dostojanstveno – jer niti jedan pravi gospodin ne želi da mu se druga ljudska bića, pa ni ona koja mu donose čaj, poput engleskog setera metiljaju oko nogu. Gospodar uvijek najviše prezire i najmanje vjeruje najponiznijem.

U Savile Rowu, londonskoj ulici gdje prave najbolja muška odijela na svijetu, krojači i mušterije razgovaraju na nivou dostojanstva i međusobnog uvažavanja koja je nezamislivo za naš parlament. Slojevi humora, etikecije i, napokon, tradicije koji se iščitavaju iz rečenica koje ti krojači izgovaraju prevazilaze bilo šta što je u stanju proizvesti ovdašnje višestranačje.

Recimo… Kada krojač prilikom mjerenja ustanovi da se mušterija, otkako je zadnji put bila na šivenju, značajno ugojila, on se ovome obrati riječima: „Gospodin je, dakle, riješio da u bokovima svijetu stavi do znanja da mu u životu sjajno ide“. Napokon: ako odmah shvatiš da je ironija, to i nije ironija. Ako do kraja života shvatiš da je ono, onomad, bilo ironija – to nije bila britanska ironija.

A moguće je, sa druge strane, biti premijer jedne zemlje, pa još zemlje nadmenih, gordih ljudi, i biti lišen čak i predstave o tome šta je dostojanstvo. Što znaju svi koji su vidjeli Dritanovu posjetu Beogradu, snimljenu po Bećkovićevoj poemi „Srpska će ga omladina na rukama nositi do Kalemegdana“.

Kada Dritan, tek prividno kao krojač u Savile Rowu, kleči pred Vučićem, glanca mu cipele i zavrće nogavice, pa za čovjeka koji je naredio zlostavljanje naših poslanika kaže kako je riješio problem zlostavljanja naših poslanika, i pritom dozvoljava da ga ovaj usred njegove ponizne, dozvolite-da-poljubim-ruku-koja-me-hrani, rečenice ispravlja, to je: ljigavo, ogavno, fuj, beskičmeno, gadluk, fukarluk, gmizavo, bljak, smećarski, ponizno, inferiorno, sluganski, mazohistički, povratih…

Dritan je, ukratko, pred Vučićem bio ponizan gotovo koliko Ivica Dačić pred Erdoganom, kojem je na uvce pjevao pusto tursko.

Šta smo još shvatili iz Dritanove posjete Beogradu, iz Dritanovih triumfalnih objava da ga prati 25 automobila (ima li za lidera zelene partije ljepšeg prizora od 25 limuzina koje troše 20 litara na sto kilometara i sinhronizovano u atmosferu ispuštaju sav onaj divni CO2?) i njegove „idemo na paintball, obuci novu vijetnamku, biće riba“ posjete Ukrajini?

Braćo i sestre, obožavatelji Jamesa Bonda. Daniel Craig je otišao, ali ne brinite: Dritan je novi James Bond. Jeste li vidjeli kako mu stoje rejbanke? Jeste li vidjeli kako se raširi kad hoda po Ukrajini i po beogradskom aerodromu? Jeste li vidjeli kako vozi gliser? Šta god radi James Bond, radi i Dritan. Ne znam, brate, ali meni on ima nešto od Tom Cruisea.

Što nas, a ne znam ni ja kako, dovodi do pitanja takozvanog Temeljnog ugovora.

Dritanova drčnost u Crnoj Gori i prema ljudima u Crnoj Gori obrnuto je proporcionalna njegovoj poniznosti pokazanoj u Beogradu. A gospodari nekad vole da ponize poslugu naročito entuzijastičnu u ispoljavanju poniznosti… Da parafraziram Ljuba Filipovića: tako je Vučić Albancima zaprijetio ratom baš u trenutku dok je pred njim klečao i glavom klimao – Albanac. Što bi, uostalom, učinio svaki čestiti sadista.

Dritan, dakle… Taj je čovjek imao riječi opravdanja za velikosrpski postizborni pir ispred hrama u Podgorici; taj je čovjek koji dan kasnije okupljene građane Crne Gore na trgu u Podgorici nazvao ruljom koja kuka: taj je čovjek helikopterom spustio Joanikija u cetinjski manastir; taj je čovjek gumenim mecima i tonama suzavca gađao građane Crne Gore koji su se tome protivili. Što sada petparačkim, džiberskim forama treba da ispegla njegov ministar policije Filip Adžić. Good Luck With That, Buddy.

Hoće li on potpisati takozvani Temeljni? Šta god bude, nema hepienda. Već to što smo do ovoga došli je dovoljno loše.

Evo opcija.

1. Potpisaće i nikome ništa; svi se nešto kao bunili i idemo dalje

2. Potpisaće i pašće vlada

3. Neće potpisati

Činjenica da su sve tri opcije moguće jasno govori o tome koliko je rad ove vlade netransparentan. Ovo i nije vlada, ovo je maskirana jedinica za specijalne zadatke.

Sve u vezi ove vlade je loše, pakleno loše.

No nešto sam vam drugo htio reći.

Svijet je, velim, pun zanatlija, baštovana, molera i fabričkih radnika koji su rođena gospoda. Svijet je, velim, pun tobožnje gospode koja su ontološka fukara. Nemojte, aman, da ispadne da je naše „gospodstvo“ od ove druge vrste.

Malo kičme i dostojanstva nikada nikoga nije ubilo.