Lavić: 'Humano preseljavanje' bi se opet moglo desiti u BiH, sprema ga OHR

Piše: Senadin Lavić

Pritisakak iz Hrvatske na Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu gospodina Christiana Schmidta počinje stvarati haos u Bosni. Čini se da Herr Schmidt srlja u Tuđmanov projekt i pokušava ostvariti “politički” ono što nije uspjelo vojnički! Iz daljine se osjete hladni vjetrovi uputa koje služe orijentaciji u jednom širem kontekstu aktualnog povijesnog stanja u Evropi, odnosa SAD i Rusije, rata u Ukrajini, situacije na Balkanu i tako redom. 

Ako Bosnu posmatra kao mehanički zbir tri narodne grupe onda se Herr Schmidt približava jednom “konsocijacijskom pogledu” o kojem sanja D. Čović u želji da se ovjekovječi odijeljenost ili odvojenost narodnih grupa u naporedna etnička geta. Jasno je da to nije današnji evropski princip i da se time gaze ljudska prava. Građani se dovode u bezizlaznu situaciju da moraju biti svrstani u neko etničko-religijsko geto! Schmidt izgleda nije mislio na to!? Čemu služi zadovoljavanje “interesa” tri naroda ili tri političke oligarhije? 

Pretpostavljajući da ono što se pojavilo u medijima nije samo puko ispipavanje pulsa javnosti i političkih partija, već jedan pažljivo priređen prijedlog iza kojeg stoje prilično dugi razgovori s raznim ljudima u zemlji i inostranstvu, neophodno je primijetiti da iz njega slijedi da čovjek-građanin nema pravo živjeti na prostoru koji su njegovi preci stoljećima naseljavali da bi se ispunili nekakvi monstruozni velikodržavni projekti lokalnih oligarhija. Stoga je otvoreno pitanje da li će ponovo Bošnjaci, Hrvati, a dobrim dijelom i Srbi krenuti u nove procese “humanog preseljenja” i emigracije. Ako to nema u vidu onda je jasno da Schmidta ne interesiraju ljudska prava i demokratija. Naravno, ostaje otvoreno pitanje da li bi Ch. Schmidt ovo primijenio u Njemačkoj i sve sveo na etničke grupe i nejednaku vrijednost glasa građana. Zašto se u Bosni gaze ljudska prava građana i njihove elementarne slobode da žive tamo gdje su živjeli stoljećima. Građani su poniženi i obezvrijeđeni ako ih je manje od tri posto (3%) u Konjicu ili Ljubuškom, a nisu Hrvati ili Bošnjaci. Oni se ovima nacrtom ne priznaju, oni ne postoje, oni nisu zabilježeni da vrijede kao ljudi! Ovim nacrtom mjera priprema se nove iseljeničke procese stanovništva! To je bolesni san etničko-religijskih politika da se “naše stado” zbije na jednu teritoriju i da njome vlada “naš vođe”, “naš pravi Bošnjak, Hrvat, Srbin” i “naš imam, pop, fratar”. Ovim se samo udovoljava etničkim oligarhijama da i dalje mogu eksploatirati narode uz pomoć religijskih institucija i tajkuna! 

Da li je ovo cilj gospodina Schmidta? Otkud je ovaj prijedlog došao gospodinu Schmidtu i s kojim ciljem? Da li Herr Schmidt pokušava za sva vremena onemogućiti Bosnu da bude građansko društvo koje će se osloboditi etničkih fašista i religijskih manijaka koji još uvijek vode svoje crusade po pustinjama srednjovjekovlja? Zašto Herr Schmidt tolerira Dodikovo divljanje, prostakluke i laži, te Čovićevo obmanjivanje javnosti, slavljenje UZP-a, antidemokratski koncept tzv. “legitimnog predstavljanja” i navodno zalaganje za evropske vrijednosti? Smije li Herr Schmidt pred evropskom i bosanskom javnošću javno obrazložiti svoje ideje za Bosnu? Herr Schmidt mora objasniti u ime koga gazi temeljna ljudska prava građana Bosne? 

Čini se, između ostalog, da Schmidtovi reformski prijedlozi Izbornog zakona za Bosnu imaju primarni cilj da opipaju puls i vide reakciju bosanskih političara, narodnih grupa Bošnjaka, Hrvata i Srba, kao većinskih u odnosu na druge narodne grupe, građana koji su za multietnički zajednički život, udruženja, te da oblikuju stanje odbojnosti prema euroatlanskim integracijama. Na taj način bi građani bili dovedeni u bezizlaznu poziciju, odnosno bili bi isporučeni Srbiji i “srpskom svetu” i Hrvatskoj i Tuđmanovom snu o banovini.

Zanimljivo je da u ovom proteklom periodu, a ni u novim prijedlozima za Izborni zakon nema spominjanja entiteta “rs”. Opravdano je pitanje da li će reforma Izbornog zakonodavstva obuhvatiti i entitet “rs”, njegove sporne elemente i slabe tačke, naprimjer, Vijeće naroda entiteta “rs”? Da li će, primjerice, reforma Izbornog zakona obuhvatiti cijelu teritoriju BiH, oba entiteta, interese svih građana, imajući pritom u vidu sve one Presude Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura? Tu je, najzad, pitanje: ako se “namiruju” vođe etničkih grupa, gdje je onda država Bosna i Hercegovina i njezin naroda, svi građani? Nisu li ponovo dobitnici ove ciničke igre samo Srbija i Hrvatska? 

Odgovor bosanskih političkih partija ovih dana bio je emotivan, pun naboja, osjećaja opasnosti, zatečenosti, nepovjerenja i tako redom. Posebno treba ovdje upozoriti na pozadinsku opasnost i igru koja odgovara samo antibosanskim projektantima velikodržavnog hegemonizma i bošnjačke naivnosti. Čini se, ustvari, da se pažljivo i projektirano pokušava stvoriti odbojnost prema Evropi kod većine Bosanaca, a onda i Bošnjaka. Neko bi možda htio da se pojavi Abschied von Europe! Naime, već su srpske i srbijanske političke oligarhije odbacile Evropu i varakaju se, to jeste pokušavaju što skuplje naplatiti svoje pristajanje uz “evropski svijet”. Oni govore o “srpskom svetu” kao dijelu velikog i moćnog “ruskog svijeta”. Zato je potrebno podsjetiti da je “bosanski svijet”, zapravo, jedino i trajno moguć kao “evropski svijet”. Trebamo pažljivo osluhnuti ko to i s kojim ciljem proizvodi etnoumlje i derizorni (bosansko-bošnjački) euroskepticizam??? Dakle, ko i s kojim ciljem proizvodi mogući bosanski (i onda bošnjački, hrvatski, srpski) euroskepticizam? Zar će jedini zastupnik “europskih vrijednosti” biti Dragan Čović i njegovi UZP-snovi? Pa, to je nevjerovatno u okviru evropske racionalnosti.