Kovačević: Šta podrazumijeva ideja građanske države?

Piše: Slaven Kovačević

Često me ljudi pitaju, kada me sretnu na ulici ili tek onako u prolazu, šta je to moja vizija ili ideja građanske države, kako ja to vidim. Moj je odgovoran relativno jednostavan.

U mojoj viziji građanske države ima mjesta za sve ljude, podjednako, sa jednakim individualnim pravima i šansama. U njihovoj viziji etnički uređene države, nema mjesta za mene i sve nas koji ne pripadamo većinskoj etničkoj grupi, nema jednakih prava i nema jednakih šansi. Njima smo samo statistička greška na koju oni moraju pristati.

U toj lošoj i neodrživoj ideji o navodnom balansu građanskog i etničkog koncepta, kroz manipulativan izraz "ravnopravnost građana i naroda" ima nešto malo mjesta za nas, ali opet bez jednakih prava i jednakih šansi, jer bi ona opet pripadala onima iz većinskih etničkih zajednica. Tako i danas izgleda navodni ili producirani višeetnički život u našoj zemlji, bio on političkog, društvenog ili bilo kojeg drugog karaktera, svejedno, što smatram jako pogrešnim.

Ne može Bosna i Hercegovina biti konsocijacijska demokracija, jer ona u svojoj višestoljetnoj historiji nije nikad bila segmentirano ili duboko podijeljeno društvo, kako se to danas na vještački način želi prikazati.

Građanska država, onako kako je ja vidim, ima svoja tri principa:

1. Suverenitet - pripada građanima ili građani su nositelji suvereniteta svoje zemlje. (Uz dodatak kako su susjedne zemlje jako zainteresirane, da kroz taj nesretni izraz "konstituentni narodi" preuzmu dio suvereniteta Bosne i Hercegovine i time vrše trajno upravljanje ovom zemljom izvana).

2. Demokracija - ili odlučivanje je uvijek prepušteno demokratskoj (ne etničkoj) većini, onako kako je to princip u svim demokratskim društvima, uz potpuno jednako aktivno i pasivno biračko pravo. Nasuprot toga je ovo što imamo danas, a to je etničko odlučivanje ili etnički organizirano odlučivanje što vrši direktan udar na demokraciju, na način da se demokracija ograničava ili limitira i tada više ne postoji demokratsko odlučivanje, već samo ono etnički organizirano i uređeno odlučivanje, što neodoljivo podsjeća na određene totalitarne i autokratske sisteme. Još samo treba izborni sistem da se etnički podijeli i organizira, pa da od demokracije u Bosni i Hercegovini ne ostane više ništa.

3. Jednaka individualna ljudska prava i temeljne slobode - kako bi se iz te početne tačke razvijale jednake šanse za sve pojedince/ke unutar demokratski uređenog društva. Tek tada ćemo imati najsposobnije ljude na svim važnim mjestima.

Da, svjestan sam kako i određena kolektivna prava trebaju biti zaštićena, namjerno kažem određena, jer to ne može biti baš sve kako to vide neki danas, već samo 4 do 5 pitanja koja proizlaze iz kolektivnog identiteta, što se treba zaštiti posebnim mehanizmom koji ne može i ne smije biti zakonodavnog karaktera.

Naravno, za sve ovo potrebna je izgradnja svijesti unutar društva,  kako bi se ova tri principa ostvarila na demokratski način. Od nečega treba započeti, a koliko će proces demokratskog sazrijevanja trajati, zavisi od nas samih.