POSEBNA SJEDNICA NSRS Legalizacija etničkog čišćenja u pokušaju!

Piše: Muharem Cero

Neočekivano siromašno političko određenje u jeku izborne kampanje u javnom prostoru spram sadržaja jučerašnje 35. posebne Narodne skupštine RS. Ako bismo ovu činjenicu tumačili nagovještajem dalje borbe to bi imalo smisla. Ako je to pak šutnja koja se ima iščitavati prihvatanjem, onda smo u problemu. 

Izmjene i dopune zakona o legalizaciji nelegalno izgrađenih objekata i Zakona o pretvaranju poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, nisu ništa drugo nego izraz dobrodošlice predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću narativom "dobrodošli u svoje i među svoje". Iz sadržine jučerašnje rasprave usvojenih zakona, napokon se bez zadrške razgolićuje dosada propitivana činjenica da li su vlasti RS bez obzira na cjelokupnu regulativu koja to onemogućuje (Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom i presude Ustavnog suda), to se ipak dogodilo i događa, jednostrano, pravno nasilno, ali i bezposljedično. 

Presuda Ustavnog suda BiH U-8/19 je po inicijativi sedam delegata Vijeća naroda RS izrekla neustavnost člana 53. Zakona o poljoprivrednom zemljištu RS. Izrijekom da isti nije u skladu sa Ustavom BiH i da on prestaje važiti od dana objavljivanja u Službenom glasniku BiH. Službeni glasnik 16/20 je i objavio ovakvu ustavnu presudu. Član 53 Zakona o poljoprivrednom zemljištu RS je neustavno tumačio da je poljoprivredno zemljište, koje je po svojoj prirodi javno dobro, odnosno državno vlasništvo, po sili ovoga zakona postajalo vlasništvo i posjed RS. 

Uslijedile su također posebne sjednice NSRS, koje su rezultirale donošenjem zaključaka kojima se odbija provođenje presuda Ustavnog suda, pa i ove, kao i odluka visokog predstavnika u BiH. Ma koliko se to tumačilo kao neobavezujući izraz političke volje, ista ta politička volja je u konspiraciji zatvorenosti RS proizvodila antiustavne učinke. Jučerašnja sjednica je do kosti ogolila takvo ponašanje i djelovanje vlasti RS u kontinuitetu. Jučer smo saznali da je Vlada RS poljoprivredno zemljište, a čiji je bila korisnik a ne vlasnik, dodjeljivala lokalnim zajednicama i tim činom višestruko kršila Ustavne presude i odluke OHR-a. 

Nije isključeno da, a jučer se to moglo pretpostaviti, je Vlada omogućavala i privatnim licima da na volšeban kriminalno - koruptivni način postanu vlasnici ogromnih poljiprivrednih posjeda, spominjalo se čak i prezime porodice Dodik, koja je na istovjetan kriminalno - koruptivni način postala vlasnik kako je rečeno 400 hektara poljoprivrednog zemljišta. Nizalo se u međusobnom optuživanju pozicje i opozicije i pominjanje mnogih političko - tajkunskih zvučnih imena. 

Cijela priča bi trebala biti dovoljan povod za provjeru navoda sigurnosnim i pravosudnim institucijama BiH, a na koji epilog ćemo vjerovatno morati čekati. Oba jučerašnja zakona su ustavno - pravno sporna, a što nije nepoznato ni samim predlagačima zakona i njihovim donosiocima, što ipak nije bilo dovoljno da se oni i ne dogode. 

Ukoliko nedostatak reakcije podrazumijeva, a čini mi se da je to normalan slijed, obaranje istih zakona pred Vijećem naroda, uz isticanje vitalnog nacionalnog interesa, jednog etničkog kluba, tada je šutnja i razumljiva. Ukoliko pak, šutnjom i nedostatkom reakcije se pokušava preko ovih zakona ostvariti legalizacija istovrsnih, svakako u manjem obimu, neregularnosti koje su se događale na prostoru Federacije, u kantonima, gradovima i općinama, tada treba da počnemo ozbiljno da sumnjamo u državnu opstojnost BiH. 

Ovakvoj slutnji u prilog ide i sinoćnji nastup SNSD-ovskog ideološkog gurua Slavka Mitrovića na jednom od medija koji izrijekom samouvjerenosti proročanski kaže "BiH je u dobro poodmakloj fazi nestanka". U nastavku cijele priče, ova dva sporna zakona, svoj život mogu nastaviti ili ga dokončati samo na dva načina. Vraćanje autoriteta visokog predstavnika može se dogoditi na način što bi vlastite odluke i zakone za ovakvo postupanje mogao dokončati proglašenjem ništavnosti ovih zakona a na što ga obavezuje i što mu daje pravo dopuna Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom iz aprila ove godine. Drugi mogući način jeste onaj koji podrazumijeva isticanje vitalnog nacionalnog ineresa i poznati put "valjanja" od Ustavnog suda RS do dobro trajućeg okončanja eventualno pred Ustavnim sudom BiH. 

Nije nevažno kada će se očekivano djelovanje poduzeti. Od jučerašnjeg usvajanja pa do stupanja na snagu pomenutih zakona u povoljnom hodogramu je put do po prilici 15. oktobra kako reče predlagačica zakona ministrica Srebrenka Golić, a do tada su izbori već iza nas. Zakoni neće zaživjeti, a manipulativni učinci će ostvariti željeno - oni koje bi ovaj zakon trebao usrećiti, tragičari ratova, ponovo će biti tragičari poraćja.