Izvještaj EK o Crnoj Gori: Potvrda propuštene historijske šanse

Piše: Nevena Kovačević

U crnogorskom društvu, uvriježena je praksa prema kojoj je za sopstveni neuspjeh uvijek lakše okriviti nekog drugog, ko god to bio.

U politici, po difoltu, za neuspjeh nove vlasti, kriva je prethodna.

Ova praksa nije vezana samo za aktuelnu, već i za mnoge ranije Vlade.

Ipak, reklo bi se da premijer u tehničkom mandatu, Dritan Abazović i dio njegovih ministara, prevazilaze baš sve prethodnike.

Izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore objavljen je prije dva dana.

Negativne ocjene kojima obiluje ovaj dokument bile su očekivane.

I pored jasnih i nedvosmislenih poruka koje govore da suštinski napredak nije postignut, te da je propuštena istorijska šansa, svjedoci smo niza različitih i proizvoljnih tumačenja sadržine izvještaja.

A ne treba biti stručnjak za politiku i političke procese, kako bi shvatili ono što je veoma konkretno napisano.

Predstavnici vlasti se, uprkos svemu, svojski trude da nas ubijede da ne treba vjerovati onome što čitamo, jednako kako su to radili u slučaju tzv. temeljnog ugovora.

Ključne poruke

U izvještaju se, između ostalog, navodi da Vlada i Skupština u praksi nijesu pokazale angažovanje u sprovođenju reformske agende koja bi zemlju približila članstvu u Evropskoj uniji.

Poseban akcenat stavljen je na ugovor sa SPC, koji se u dokumentu pominje čak na pet mjesta.

Ističe se da je potpisivanje ugovora produbilo političku polarizaciju i izazvalo dodatne tenzije.

Dakle, potvrđeno je da je Vlada insistiranjem na potpisivanju ovakvog dokumenta odustala od evropske agende te da je posvećenost EU integracijama bila samo deklarativnog, a ne suštinskog karaktera.

Ipak, u prethodna dva dana, mogli smo čuti brojne pokušaje ublažavanja ocjena navedenih u izvještaju, koji dolaze čak i od strane nekih zvaničnika EU.

Evropski komesar za proširenje i susjedsku politiku, Oliver Varhelji, odgovarajući na pitanja novinara nakon predstavljanja izvještaja, kazao je kako ne smatra da je potpisivanje temeljnog ugovora imalo negativan uticaj na sprovođenje reformi.

Istakao je i da je dobro što je ugovor potpisan, jer će rješavanje tog pitanja doprinijeti političkoj stabilnosti, kako bi vlasti mogle da se bave pravim i realnim problemima.

Ova izjava pomogla je premijeru Abazoviću da potkrijepi bezuspješne pokušaje pravdanja minimalnih učinaka njegove Vlade.

Tako je, na sjednici Vlade, kazao da gospodin Varhelji ima pravo da iznese svoj politički stav.

Međutim, nečijim političkim stavom, ne mogu se opovrgnuti činjenice koje su sastavni dio izvještaja, makar to bio stav zvaničnika EU.

Služeći se ustaljenom logikom relativizacije, premijer je istakao i da temeljni ugovor nije izazvao socijalne, već tenzije političkog karaktera, dodajući da su za neisporučivanje rezultata odgovorni svi koji su glasali za pad Vlade.

Suština problema proisteklih iz potpisivanja ugovora sastoji se upravo u izazivanju političkih tenzija, kojima je onemogućen dijalog i postizanje dogovora o pitanjima koja su od presudnog značaja za ispunjavanje reformske agende.

Dio ministara takođe pribjegava tvrdnjama da su zaključci o negativnom uticaju temeljnog ugovora manipulacija i pokušaj obmanjivanja javnosti, uz citiranje Varheljijeve izjave.

Nije ovo prvi put da evropski zvaničnici nemaju jedinstven stav po pitanju dešavanja u Crnoj Gori i na zapadnom Balkanu uopšte.

Da je ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC) prouzrokovao blokadu evropskog puta i nefunkcionalnost institucija, više puta su potvrdili specijalni predstavnik EU za zapadni balkan Miroslav Lajčak i Izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru Tonino Picula.

Na njihove poruke se predstavnici vlasti nijesu pozivali, već su ih gotovo u potpunosti ignorisali, jer im, očito, nijesu odgovarale.

Ograničeni napredak gotovo u svim oblastima

Iako su za vlast ohrabrujuće poruke da u godišnjem izvještaju EK nije konstatovano nazadovanje, ukoliko realno sagledamo važnost trenutka i baš ovog izvještaja, nalazi koji pokazuju da je gotovo u svim oblastima konstatovan samo ograničeni napredak nikako ne ohrabruju.

Kada je riječ o ključnim poglavljima 23 i 24, konstatuje se da u oblasti vladavine prava nijesu sprovedene suštinske reforme.

Konkretno, upućene su kritike zbog izostanka dogovora oko pravosudnih reformi, koje se tiču izbora Vrhovnog državnog tužioca, sudija Ustavnog suda, te članova Sudskog i Tužilačkog savjeta.

Određena imenovanja u pravosuđu nijesu bila dovoljna za postizanje pune nezavisnosti i nepristrasnosti sudske grane vlasti.

U oblasti borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, pohvaljeni su rezultati postignuti na polju prevencije korupcije, ali ne i njenog suzbijanja.

Dodaje se da je uprkos pomacima, neophodno raditi na dodatnom osnaživanju nezavisnosti, nepristrasnosti i integriteta Agencije za sprječavanje korupcije.

Kada je u pitanju organizovani kriminal, ponovljene su preporuke koje se odnose na neophodnost sprovođenja dodatnih istraga vezanih za pranje novca i šverc cigareta, nezakonitu imovinu, ratne zlocine, dok su pohvaljeni rezultati na polju zapljene kokaina I procesuiranja nekoliko visoko pozicioniranih osoba.

Dakle, nijedna institucija nije postigla mjerljive rezultate u najvažnijim poglavljima, a prošlogodišnje preporuke su, uglavnom, samo djelimično ispoštovane.

Napredak je konstatovan u oblasti slobode izražavanja, uz napomenu da Crna Gora ima koristi od pluralističkog medijskog okruženja, ali su potrebni dodatni napori u cilju suzbijanja govora mržnje, naročito na portalima i društvenim mrežama.

Ukazano je i na neophodnost rješavanja slučajeva napada na novinare.

Zabrinjava činjenica da u izvještaju nijesu pomenuti verbalni napadi i konstantno targetiranje kojem su kritički orjentisani mediji bili izloženi prethodnih mjeseci.

Na neadekvatan odnos i pokušaje cenzure i gušenja medijskih sloboda nije ukazano, iako su ih sprovodili ljudi koji pokrivaju čelne pozicije u državi, odnosno sam vrh vlasti.

Pozitivna ocjena Crnoj Gori je data za potpuno usklađivanje stavova i vanjske politike sa stavovima i politikom EU.

Posljedice skretanja sa evropske agende

Analiza ključnih poruka sadržanih u izvještaju EK pokazuje da je procenat rezultata Vlade od 28 odsto realizovanih obaveza očekivano, zanemarljiv.

Čini se da politički akteri uporno pokušavaju pomjeriti fokus na neke druge teme, jer je jasno da nijesu spremni da preuzmu odgovornost za loše poteze i neispunjena obećanja.

Poređenje ovog izvještaja sa bilo kojim u prethodnih deset godina je besmisleno.

Opravdanja da je bolji od prethodnog, ili nekog tokom vladavine Demokratske partije socijalista, te da ova Vlada za svega nekoliko mjeseci nije mogla nadoknaditi propušteno, predstavljaju dodatan odraz licemjerstva i politikanstva.

Premijeru i ministrima odlazeće Vlade bila su puna usta evropskih integracija i optimizma po pitanju dobijanja završnih mjerila, što su bili njihovi navodni prioriteti.

Nažalost, radilo se o izlizanim floskulama, bez istinskog zalaganja i želje da se data obećanja umjesto pukih riječi pretvore u konkretna djela.

Bez sumnje, nastavak tumačenja, prebacivanja odgovornosti i pokušaja relativizacije tek slijedi.

Ali, jedno je sigurno - u kontekstu ukupnog političkog i društvenog momenta, istorijska šansa je bespovratno izgubljena, a posljedice proistekle iz nespremnosti, nesposobnosti i neodgovornih poteza vladajućih struktura, snose isključivo građani, koji većinski podržavaju članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji.