Hrana sve skuplja, a poljoprivrednici u teškoj situaciji dočekuju jesenju sjetvu

SARAJEVO, (Patria) - Pred početak jesenje sjetve, poljoprivrednici u Semberiji izrazili su zabrinutost zbog trenutnog stanja.

Kako ističu, zbog visokih troškova upitno je koliko će površina biti zasijano, a suša je uništila rod kukuruza, pa se postavlja pitanje i dovoljnih količina hrane za stoku.

Ko ima stoku i njive, taj mora zasijati, kaže poljoprivrednik Petar Dragojlović iz semberskog sela Amajlije.

Jesenja sjetva je na pragu, a novca nema dovoljno ni za sjemensku pšenicu ni za prihranu.

Izađe tu negdje, 60-70 maraka po dunumu, sjeme i đubrivo. Da vam kažem, ja ću to dati, prinuđen sam. Mi na poljoprivredi ako nismo dali, mi smo sto posto umrli, mi moramo da damo sve od sebe da bi, recimo, normalno što uložimo i dobili – kaže Dragojlović.
Prema podacima resornog odjeljenja, u Semberiji je ove godine planirana jesenja sjetva na nešto manjim površinama.

Gorivo je u zadnja tri dana dva puta poskupjelo, već je prešlo 3,30 KM, sjemenska pšenica je tri puta, na osnovu merkantilne, kreće se od 180 do 200 KM, mi smo našu davali po 65, znači, treba dati 300 kila da bi sad uzeli 100 kila – navodi poljoprivrednik Goran Spasojević.
Mlijeko poskupljuje 2 feninga mjesečno, a gorivo 2-3 feninga svaki dan. Sad nek se neko zapita koliko meni litara mlijeka treba da obradim taj hektar. Jednostavno, prepušteni smo sami sebi – objašnjava poljoprivrednik Radisav Ilić.
Iz Udruženja poljoprivrednika sela Semberije i Majevice ističu da će, zbog ogromnih troškova i štete koju je uzrokovala suša, ova jesenja sjetva biti jedna od najtežih.

Moramo se boriti za nas, za naše porodice i sve ostalo. Vidite da je jesenja sjetva na pragu, najskuplja u Evropi, u svijetu, kod nas pogotovo. Kako ćemo to preživjeti ne znam, zima ide, na pragu je, ljudi su u teškoj finansijskoj situaciji. Teško možemo preživjeti na pošten i legitiman način – kaže predsjednik Udruženja Savo Bakajlić, piše BHRT.

Iz Udruženja poljoprivrednika najavili su da će zatražiti i smjenu rukovodstva Agrarnog fonda u Bijeljini zbog nezadovoljstva njihovim radom i odnosom prema ratarima.