Izborni zakon, državna imovina i šutnja: Nestanak Bosne, dok Alkalaja utjeruju u laž!

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Ambasador BiH pri UN-u Sven Alkalaj suočava se s najvećim kritikama zbog govora pred Vijećem sigurnosti BiH, a u kojem je vrlo jasno i direktno uputio s pravne strane sve nedostatke nametnutih odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta 2. oktobra na dan izbora.

Čak su i iz Ambasade SAD-a optužili Alkalaja da je u sjedištu UN-a u New Yorku “propagirao neistine” i “dao prednost uskim političkim interesima”, ali nikada nisu odgovorili na Alkalajevu tvrdnju da je spreman izviniti se ukoliko mu kažu šta je slagao.

Moguće je da je ambasador Michael Murphy, potpuno van svakih diplomatskih kodeksa, zauzet oko formiranja buduće vlasti u BiH, ali činjenica da šute za sada znači samo jedno – Alkalaj nije slagao ništa.

Najdegutantnije što se čuje u javnosti je rasprava o Alkalajevoj pripadnosti, utjeruju ga u laž oni koji se s istinom ne žele pomiriti, ili im jednostavno odgovara da su narodi u Bosni i Hercegovini, tačnije Federaciji postali IZBORNE JEDINICE!? To je direktan udar na demokratiju, a što je opet ustavni princip iz člana I/2 Ustava Bosne i Hercegovine.

Kako je moguće da neko napiše da je laž da on kao Jevrej nema prava u izbornom sistemu!? Ako je to laž zašto onda Jevrej ne može biti predsjednik ili potpredsjednik u oba entiteta u BiH. 

Nema prava jer nikako kao Jevrej ne može utjecati na izbor rukovodstva u oba entiteta. I najzad, da uprostimo i budemo razumljivi. Zamislimo da oba doma Federalnog parlamenta, i Zastupnički i Dom naroda, izglasaju ukidanje ili zabranu jevrejskih praznika!?

Hoće li tada moći neki Jevrej da potegne zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. Neće! Zato je sve to najočitija diskriminacija. 

Bosansko društvo temeljeno je isključivo na ekskluzivnosti koja proizlazi iz etničke podobnosti, a nikako da postanemo inkluzivno društvo sa jednakim pravima i šansama za sve pojedince društva. Takvo društvo klizi u fašizam.

To je dakako u potpunosti protivno evropskim standardima, što EU birokrate vide, ali nažalost ne govore javno. Ali, oni imaju pravo na šutnju, bh. predstavnici koji se predstavljaju kao bosanski nemaju pravo na šutnju, jer od pamtivijeka se zna da je bolje časno poginuti nego se prodati.

Zato oni koji 'navijaju' da ideja građanske BiH umre u povojima morali bi znati da ovdje nije kraj. Kada se demokratska svjetla ugase i u Predsjedništvu BiH, po željama HDZ-a BiH, slijedi dalje razaranje BiH.

Neminovno slijedi rješavanje državne imovine, čitajte teritorije, pa onda teritorijalna reorganizacija ili federalizacija i na kraju pravo na samoopredjenje kroz odcjepljenje. Dolazi kraj države.
Kako reče akademik Abdulah Sidran 'živimo antibosansko vrijeme u kojem se stalno napada njeno prirodno multietničko biće'. Oni koje biramo dužni su adekvatno odgovoriti jedinstvom. Etničke podjele u BiH su nametnute, sada produbljene Schmidtovim intervencijama, dok nam i globalna kretanja ne pogoduju.

Ali, smo ipak na kraju najgori sami sebi. Političari razmišljaju o mandatima po Schmidtovom, a što državu uništavaju ni najmanje ne brinu. Čak to i priželjkuju, kako bi se naslađivali pričama kako Alkalaj nije bio u pravu, bez obzira što je cijena opstanak države.

Slabi nada da oni koji sebe doživljavaju probosanskim su spremni svoje vlastoljublje, taštine, strahove i sujete podrediti zajedničkom cilju, bez potrebe odricanja svojih vlastitih političkih posebnosti, ako ih uopće imaju, a da im nisu diktirani iz najvećih svjetskih zemalja, koje samo za cilj imaju upravljanjem procesa, a moć ostvaruju tako što im određuju političko djelovanje onako kako njima odgovara. Država BiH nije im interes, već igra moći. Istina je, tu smo mali, nebitni u globalnom smislu, a još smo manji kada vlastitim građanima suočenim direktno s diskriminacijom držimo moralne lekcije dok se oni bore za državne interese!

Zaključak bi mogao biti da još nismo naučili pojam države i državotvornosti. Leksikon kaže država je organizacija koju osniva zajednica ljudi nastanjenih na određenoj teritoriji radi vršenja vlasti.
Sada se vratite na pitanje državne imovine i zaključak je jasan. Onog čiji je grunt toga je zemlja!

Prelako smo prešli preko neustavnih nametanja Schmidta, zašto neko misli da nećemo prijeći i preko državne imovine u rukama Milorada Dodika!?

Tada će doći po sve nas, ali više neće biti nikog da se pobuni!