Nakon Alkalaja brutalne uvrede i Majkama Srebrenice: Ponižavanje zbog istine - Hrvatska vojska bila je agresor!

Piše: A. Čorbo-Zećo

„Evo su postale vojnostrateške stručnjakinje za NATO i druga pitanja: Majke Srebrenice protiv Hrvatske vojske u BiH“, jedan je od naslova medija koje kontrolira HDZ BiH. I mediji u susjednoj zemlji Hrvatskoj jučer su 'kritički' nastupili prema dopisu Udruženja Pokret "Majke enklave Srebrenica i Žepa" koje su uputile generalnom sekretaru UN-a Antoniju Guterresu i savjetnici generalnog sekretara za prevenciju genocida u Vijeću sigurnosti UN Alice Wairimu Nderitu u kojem pozivaju da spriječe namjeru Vlade Hrvatske da putem UN-a i NATO-a vojno angažira svoje oružane snage u BiH posredstvom misije ALTHEA.

Našli smo se u istoj situaciji kao u slučaju osporavanja Svena Alkalaja, koji je u Vijeću sigurnosti UN-a govorio državnički i bez straha, ne povijajući kičmu pred velikim svjetskim silama. Ali, živimo trenutak u kojem se svi koji progovore u ime države BiH, i što je važnije za Bosnu i Hercegovinu nazivaju Željkovim, Bakirovim 'hohštaplerima', botovima, nekredibilnim ličnostima!

I svi se bave onim ko je šta rekao, pisao, a ne sadržajem izrečenog! Udruženje Majke Srebrenice u svom dopisu upravo se pozivaju na niz akata Vijeća sigurnosti UN-a. Upravo su oni nizom svojih rezolucija u vrijeme agresije na RBiH od 1992-1995, pozvali tadašnju SRJ-Srbiju i Republiku Hrvatsku da poštuju suverenitet BiH i da svoje vojne i druge oružane snage povuku iz BiH, te je Vijeće sigurnosti UN-a smatralo da je neprihvatljivo političko miješanje i vojno prisustvo susjednih država u BiH.

I kada ne možete govoriti o sadržaju, koji je jasno potpuno istinit, onda se bavite narušavanjem kredibiliteta autora. 

Jer, ma koliko se Zoran Milanović trudio osporiti i poništiti sve ono što je u Hagu rečeno, ICTY je presudio u pet (5 ) presuda da je u BiH bio međunarodni sukob i da je Hrvatska bila agresor na BiH, te da je Hrvatska vojska bila vojno angažirana u cilju okupacije dijela BiH i pripajanja Republici Hrvatskoj. 

U tom smislu nevažno je ko na to podsjeća. Je li to udruženje ili pojedinac, kada su presude izrečene. Ne mora se biti vojni analitičar da bi se pozivalo, shodno Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida i Akcionom planu Generalnog sekretara iz 2007. godine, na sprečavanje namjere Hrvatske vlade da putem UN i NATO – vojno angažira svoje oružane snage u BiH posredstvom misije Althea – Eufora u BiH.

Na kraju ko ima legitimnije pravo reći agresorima STOP osim samih žrtava protekle agresije na BiH. 

Ali ne ruši se kredibilitet udruženja slučajno. Općepoznato je kakav autoritet su udruženja žrtava, posebno u međunarodnoj zajednici, ali i institucijama prije svih u Hagu i Ujedinjenim nacijama.

„Mi ljudi Ujedinjenih nacija, ujedinjeni zarad boljeg svijeta...“ početne su riječi Povelje Ujedinjenih nacija, i temeljem samo toga valjalo bi znati da bez suočavanja s historijom nema boljeg svijeta. Na primjeru Njemačke to možemo najbolje znati.

No, glavni tužilac MICT/ICTY preko pola decenije obavještava upravo Vijeće sigurnosti UN da su Hrvatska, zajedno sa Srbijom, glavni kočničari progona zločinaca u regionu.

I zato i smetaju i Majke Srebrenice, ali i Alkalaj, jer podsjećaju da je Hrvatska bila agresor. Kao takva ne može imati svoje vojnike u BiH.

A, ponašanje Republike Hrvatske ide ka tome da će biti nužno pokrenuti mehanizam iz Akcionog plana generalnog sekretara u situacijama kad se u državama gdje je počinjen zločin opstruira rad pravosuđa. 

Ali uprkos svemu Hrvatska vlada želi angažirati svoje oružane snage u BIH posredstvom NATO i UN-a što predstavlja prst u oko žrtvama. I zato žrtve imaju pravo govoriti i tražiti hitne reakcije UN-a. Jer jesmo ujedinjeni radi boljeg svijeta, zar ne?