OPASNOST BROJA 56 Jesu li Vojin i Pokret čarobni zec iz Dodikovog šešira?

Piše: Rasim BELKO

Hoće li u srpskoj opoziciji biti političkih papaka preletača ili će to biti Bosanci po potrebi a de facto politički Srbi njemu nije bitno. Milorad Dodik danas se konačno nasmijao, jer dobio je kartu s kojom može da blefira, ucjenjuje i ostanje ključna karika blokada i deblokada na skoro svim nivoima. Radovanu Viškoviću vjeruje, kažu razumiju se pogledima, pa mu je zato dao i drugi mandat da vodi Vladu Republike srpske. Šaroviću (Milanu Miličeviću) i Borenoviću ne vjeruje, a i zašto bi im iko vjerovao. Jer, ti čisto srpski opozicionari ni sami sebi ne vjeruju. Niti znaju šta hoće. Čas bi bili kontra Dodika i radili sa Sarajevom, čas se vrate u devedesete pa postanu gori od Dodika.

Ali, Dodik ima asa u rukavu. Multipraktik klub Bošnjaka, po potrebi Srba, ovisno o potrebi i Bosanaca. Pet ruku sasvim dovoljnih da radosno iz Banja Luke zagalami "Viškoviću, imat ćeš dvotrećinsku većinu". No, dvotrećinska većina nije toliko bitna Viškoviću, njegova buduća vlada bit će podjednako stabilna kao i ona prošla.

Dvotrećinski broj ruku, magična cifra 56 treba Dodiku. A Dodik je naučio kako se igra. Na političkom horizontu u Bosni i Hercegovini trenutno mu nema ravnog. Odlično miješa karte, pa je tako pomiješao Pokret za državu u kojem pet ljudi ne zna ko im glavu nosi i kako će završiti. Ono što međutim znaju jeste ponuda Milorada Dodika, a funkcije se, budimo realni, teško odbijaju. Većina u tom Pokretu do jučer je bila politički anonimna, da ne kažem nebitna. A danas drže ključeve četvrtog delegata u Domu naroda Parlamenta BiH i Dodikovog vitalnog interesa u broju 56.

Da stranke iz Sarajeva loše igraju političke utakmice već je dokazano. A dokazat će se i ovaj put. Dodik je bacio mamac, na koji su se prilično lako upecali Vojin Mijatović, Sevlid Hurtić, Mirsad Duratović, Saša Grbić i Andrea Gajić. Upecao bi se i Ramiz Salkić, al' mu SDA ne da iz nekih svojih razloga. Javnost je ovih dana prosto zatrpana verbalnim ratom onih koji podržavaju Mijatovića u pokušaju koalicije s Dodikom i onih koji su protiv toga. SDP i lider Nermin Nikšić dali su podršku Mijatoviću. SDA, kako već rekoh, se povukla. Hurtić, a po svoj prilici i Duratović igraju neku svoju igru.

U slučaju epiloga da Pokret isporuči Dodiku četvrtog delegata u Dom naroda PS BiH, Milorad će im "dati" pozicije u rukovodstvu RS i Vladi RS. Dati pod navodnicima, jer to i pripada bošnjačkom konstitutivnom narodu. Ustav Rs je jasan, a on kaže da do potpune provedbe Aneksa 7 pet ministarskih mjesta pripada Bošnjacima. Dakle, Hurtić, Duratović ili neko treći neće biti protuusluga Pokretu za četvrtog delegata, samo će im se dati mjesto koje po Ustavu Rs pripada Bošnjacima. Isto kao i pozicija potpredsjednika NSRS.

I to će potrajati do prve posebne sjednice. Do prvog vitalnog interesa Rs koji će Željka Cvijanović potegnuti na sjednici Predsjedništva BiH. Bit će to prilika Dodiku da testira odanost svojih partnera u NSRs. Sa Pokretom je to 58 zastupnika, dakle komotna dvotrećinska većina. Ući ćemo tako u situaciju da multietnički SDP, koji je protekle četiri godine tupio zube opravdano kritikujući SDA za četvrtog Dodikovog, dođe u još goru situaciju. Em su isporučili Dodiku četvrtog delegata em će radi pozicija u Rs morati štititi vitalni interes Cvijanović, Dodika, SNSD-a....

Desi li se to, a nije daleko od mogućeg bit će to kraj političkog identiteta SDP-a. Jasno to pokazuju i poruke rijetkih trezvenih unutar te partije. A na kraju krajeva ko ne vjeruje neka vidi sudbinu SDA kada je igrala s Dodikom. Jer i SDA je tada pristala da im Dodik da Senada Bratića u rukovodstvu NSRs, ali ga je Dodik ekspresno eliminisao. I to zbog Deklaracije SDA. Dakle, zbog nebitnog dokumenta. A posebne sjednice NSRs Dodiku su mnogo bitnije. Tada ćemo opet slušati kako je Dodik svakakav jer razbija tikve onima koji su ih s njim i sadili.

Istina Dodik im ovih dana poručuje kako shvata njihovu poziciju, kako će ih paziti i slično. Baš kao što je pazio mnoge druge partnere, koji su danas negdje u zapećku.

Magija broja 56 opasna je po Bosnu i Hercegovinu. Prečesto je korištena za usporavanje i blokadu svega i svačega, od davanja agremana do sporazuma o ekonomskoj saradnji. Dodik je na kraju mandata shvatio koliko mu je tih 56 u NSRs bitno, onda kada su ga opozicionari iz političkih razloga nasankali i politički masakrirali rušeći jedan za drugim vitalni interes. Tu blamažu sebi neće ponovo dozvoliti.

Stoga će, uspije li Pokret za državu prevesti u pokret za stabilnu RS imati dovoljno i vremena i prostora za kalkulacije. Jer, do vremena kada će Pokret shvatiti igru Dodik će pronaći zamjenu. A ko garantuje da i u Pokretu za državu ne može biti preletača.

Opasno je neznanje i nesnalaženje sarajevskih stranaka u takvim situacijama. Jer, njihovi obračuni  pro i kontra ulaska svode se na personalne sukobe, politikantske igre, bez suštinskog objašnjavanja zašto je to loše ili dobro. Niti čitaju niti ih zanimaju ustavi i zakoni. U suprotnom bi u sporazumu koji će potpisati Mijatovićev predsjednik sa HDZ-om bile navedene i stvari koje se tiču Republike srpske, a ne samo FBiH, no to je druga priča.

Ono što bi se međutim moglo desiti, a neki se odvažno usuđuju pa to i javno najavljuju jeste (ne)očekivano glasanje u Predsjedništvu BiH. Jer, ako potpredsjednik SDP-a Vojin Mijatović može zaigrati političku utakmicu u Dodikovom timu, uz amin centrale SDP-a, zašto vjerovati da ta centrala neće podržati sličnu igru Denisa Bećirovića u Predsjedništvu BiH sa Cvijanović.

Vrijeme nas uči da u politici nema nemogućih stvari i da su politički lideri sarajevskih stranaka uglavnom ostarjeli produkti jednoumlja, koji niti čitaju niti razumiju. Strategije tu nema, samo vlast, pozicija i moć. Ko ne vjeruje nek čita bajate sporazume i svježi će mu biti jasni!