SIMBOLIKA ILI NE Nikšić i Čović potpisuju sporazum na godišnjicu presude za udruženi zločinački poduhvat

(Patria) – U popodnevnim satima u srijedu iz SDP-a i HDZ-a objavljena je informacija da se potpisivanje sporazuma osmorke i HDZ BiH pomjera sa 25. novembra na 29. novembar. U međuvremenu su predsjednici NIP-a i SDP-a Elmedin Konaković i Nermin Nikšić s Čovićem u Mostaru „utezali“ posljednje detalje pa i sam datum.

Nikšić je jutros za Raport kazao da je za njih simbolika bitna i da u tom kontekstu treba posmatrati potpisivanje sporazuma na Dan državnosti BiH u PS BiH te da procese o državnim pitanjima treba vratiti u institucije države.

“Ovo je jedan praktičan čin kojim također pokazujemo našu posvećenost tom cilju. Zato je za nas ta simbolika bitna. Sad se u javnosti iznose kritike jer sporazum potpisujemo na Dan državnosti Bosne i Hercegovine, a to bi, eto, trebao biti neradni dan. Mislim da upravo zbog važnosti ovog dana trebamo potpisati sporazum na Dan državnosti, pa i tim činom pokazati našu simboličku i stvarnu privrženost Bosni i Hercegovini. Uostalom nama Dan državnosti i Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine odavno nisu neradni dani”, kazao je Nikšić.

No, nakon promjene datuma postoji i druga simbolika o kojoj osmorka, a ni Konaković i Nikšić očito danas nisu razmišljali.

U utorak 29. novembra bit će pet godina od presude šestorici optuženih Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću koji su presuđeni za udruženi zločinački poduhvat. Tu presudu Dragan Čović jedno vrijeme nije želio komentarisati, ali je 2019. kazao da se s njom ne slaže i da je ne prihvataju te da je ponosan na HVO. Čović je prije nekoliko dana odao počast Mati Bobanu. 

“Pretresno vijeće je konstatovalo da je sredinom januara 1993. počeo da postoji udruženi zločinački poduhvat (ili UZP) s ciljem da se stvori hrvatski entitet u Bosni i Hercegovini koji bi omogućio ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda. Po mišljenju Pretresnog vijeća, ovaj UZP je kao zajednički zločinački cilj imao “dominaciju ­Hrvata u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni­ putem etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva”. Za članove UZP-a je utvrđeno da su stavili u pogon čitav sistem deportacije muslimanskog stanovništva iz Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Ovaj sistem se sastojao od širokog spektra zločina: raseljavanja i zatočenja civila, ubistava i uništavanja imovine tokom napada, zlostavljanja i razaranja imovine tokom operacija deložacije, zlostavljanja i vrlo teških uslova zatočavanja u zatočeničkim centrima HVO-a, korištenja zatočenika za fizički rad na linijama sukoba ili kao živog štita, te raseljavanja zatočenika i njihovih porodica na druge teritorije nakon što su bili pušteni iz zatočeništva. Pretresno vijeće je konstatovalo da su na hiljade osoba bile žrtve tih djela nasilja, koja su na organizovan način činile vojne i političke snage HVO-a”, navodi se u sažetku presude.

Tog dana na izricanju presude ubio se Slobodan Praljak ispijajući bočicu s otrovom.