SRETNA NOVA VLAST - VAISTINU SE RODI Strateški partner mog strateškog partnera je i moj strateški partner!

Piše: Rasim Belko

Sve više se u geopolitičkim procesima igra na kartu ‘meke moći’ otkako je taj pojam koncipirao njegov otac i vodeći politički mislilac današnjice Joseph Nye, koji je definisao da ‘meka moć’ mora imati prednost nad tvrdom. U njegovom konceptu meka je ona koja se gradi na vrijednostima i imidžu države, dok je tvrda konzervativnog koncepta, građena na vojnoj i ekonomskoj moći. Nye je u analizi sopstvenog izuma pronašao i treći put, kombinaciju ova dva pojma.

Balkanska država Bosna i Hercegovina već tri decenije nalazi se u suludom političkom kazanu zapadnih politika u kojem se njihove želje pretvaraju u opasne političke začine koje od bosanskog lonca prave problem mnogo širih razmjera. No, to nije razlog ni opravdanje zašto se pored efemerne vojne i ekonomske moći nismo okrenuli ‘mekoj moći’. Aduta imamo, više nego mnogo koja zemlja našeg okruženja, no čini se da intelektualno-političke mase koja bi zaigrala tu igru nemamo. Ne čini se - nemamo je.

Zato nam se i može desiti da u srcu države bude potpisan sporazum s tihim secesionistima, kao uvertira za političku kombinatoriku sa jasnim i glasnim secesionizmom. Kada bismo pokušavali pronaći pandan, to bi bilo isto da političke snage koje se zalažu za jedinstvo Španije potpisuju koaliciju s katalonskim separatističkim snagama. Tamo se to neće desiti, ovdje se slavi. Najavljuje se kao uvod u politički procvat, hvale ga Amerikanci, Britanci, Evropljani…

A smješkaju se tradicionalno hladnokrvni Rusi. Smješkaju i čekaju. Čekaju pravu priliku da u Sarajevo dođu bez previše političkog i ekonomskog ulaganja. Jer, sporazum koji će se evidentno desiti u trouglu osmorka - Čović - Dodik je politički ishod koji Rusi priželjkuju još od Dejtona. U Sarajevu su zavladale snage čiji se politički razum završava na “daj, šta god”. Reći će se tako smo birali. Ali, ne slažem se. Više mi djeluje da su nam izabrali. Niko drugi do Amerikanci i Britanci. Jer, oni prošli, oni nisu bili poslušni, ljutili su Palmera, Escobara, Nelsona. Murphy se ne želi ljutiti, zato mu trebaju snage koje kleknu kad im se naredi. Na Neretvi stara priča. Partizana odavno nema, ostali su politički tifusari. Bolest opasna kao i svaka njena historijska prethodnica od NDH do HZHB. Partizana nema ni na Vrbasu, tamo je trobojka izmiješala boje, pa nekad banjalučka, nekad beogradska, nekad moskovska. Nikad bosanska.

A nije da nisu najavljivali da će jednog dana dočekati svojih pet minuta. I nije da kriju svoju velikosrpsku i velikorusku političku pozadinu.

“Veze Rusije i Rs su strateškog karaktera”, (Kalabuhov, 26. februara 2021. godine nakon sastanka sa Željkom Cvijanović, predsjednicom Rs) “Kalabuhov: Rs ključni partner Moskve” (6. juna na sjednici NSRS), “Kalabuhov: Rusija i Rs imaju strateške ciljeve” (na inauguraciji Dodika)…

Rusi su u Bosni i Hercegovini jasno rekli ko im je partner, još malo ćemo čekati da do kraja saznamo šta su im strateški ciljevi. Ono što znamo je paket aerodrom Trebinje, HE ‘Buk Bijela’ i plinovod ispod Drine. To je paket za sarajevske partnere ruskog strateškog partnera kao uslov za vlast. Pitam se hoće li sljedeći Dodikov paket za sarajevsku diplomatsku mrežu koja dopire na dužini Štetine pruge biti dolazak ruskih kumova u Sarajevo.

Dodik je pokazao svoju političku snagu i dokazao da zna igrati ovu igru. Čović je to dokazao odavno. Zato Murphy danas ne može da kroji sastav političke selekcije bosanskih Hrvata i Srba. Oni znaju ko su im pravi igrači za velike utakmice.

U Sarajevu je pak neka druga priča. U spletu raznih političkih poskoka i drugih zmija otrovnica mi igramo ulogu žabe koja promoviše demokratiju, toleranciju, love for World. Jer, nesvjesni mogućnosti za stvaranje ‘meke moći’, a pohlepni za vlašću mi sebe vidimo kao male žabe koje moraju biti šarenolike da ne bi izgledale ružno. Posebno jer između naših zgrada ima i munara, pa valja sve to sakriti ispod raznobojnosti ljudskih prava i demokratije.

I onda se Murphyiju lako odlučiti koga selektirati. Trebaju mu političke pahuljice koje će pokriti sve idiotske promašaje američke administracije od Clintona do Bidena. Nije bitno što će sibirski medvjed na tim pahuljicama pokazati trag, bitno je da Murphy ima svoju vlast. Vlast koja neće imati problem ispuniti Čovićevu potrebu da mu stranka bude vječna, Dodikovu potrebu za instaliranjem ruskih projekata.

Ali, to možda i nije novost. Jer, Zapad predvođen Amerikom ovdje je odavno pokazao da ili vodi igru kontrolisanog konflikta ili apsolutno ne zna kako riješiti problem. Ako je prva tvrdnja tačna, onda je ona opasnija od afganistanskog promašaja.

Baš kako u analizi RAT U UKRAJINI I ZAPADNI BALKAN navedoše iz Atlantske inicijative: “entitet Republika srpska jeste napravila Srbija, ali su zapadne demokratije priznale i legalizirale postojanje Rs kao neodvojivog dijela BiH, sa svim ratnim simbolima, narativima, vojskom i policijom Rs i ingerencijama s kojima Rs i dan danas koči ključne reformske i euroatlantske procese, čime su naivno dopustile de facto zamrzavanje konflikta. Danas Moskva, Beograd i Banja Luka koriste konstrukt entiteta Rs u BiH i kroz podršku secesionističkoj politici rehabilitiraju ratnu politiku Srbije iz 1990-ih, koče ulazak BiH u NATO i ugrožavaju opstanak BiH kao funkcionalne, cjelovite i suverene države". Kome nije jasno šta to na terenu znači neka na Youtubeu pogleda govor na Krugu 99 profesora Davida Pettegrewa. Objasnio natenane.

I tu dolazimo do paradoksa da hladnoratovski i viječiti neprijatelji u Bosni i Hercegovini de facto igraju na istoj strani. U Ukrajini je nazamislivo da Amerika pomogne Rusiji da ostvari svoje ciljeve u Kijevu, u Sarajevu može i to. Samo da se makne korumpirana SDA i prepreka zvana Komšić. Nema veze što je u Murphyijevom političkom projektu okosnica tima na crnoj listi njegove zemlje. Koga briga!

I zato je možda baš ova situacija pogodan trenutak da se patriotski intelektualni i politički front počne okrupnjavati. Na čistim državničkim interesima, bez onih koji bi kriminalom mogli kaljati taj front. Da se sve to sabere pod bo(šnjački)sanski sabor. Da se iskoristi vrijeme u kojem će IZABRANI pokazati kuda vode i da pronađemo vrijeme u kojem će neka nova snaga, otporna na diplomatski urin Zapada biti spremna iskoristiti mudrost Josepha Nyea i božiji poklon svih mogućnosti ove zemlje.

Krajnje je vrijeme, ako istinu govore oni što kažu da Bosnu vole, da prestanu biti mutavi u sigurnim sarajevskim sokacima. I da prestanu moliti, kukati i nadati se pomoći -  Zapada ili Istoka, svejedno.

Vrijeme je da ‘meku moć’ iskoristimo kako bismo promijenili imidž ove zemlje u svijetu. A patriotska snaga da bude background u obliku tvrde moći,  koji će poput Zagreba i Beograda zaprijetiti i zveckati sukobima i na osnovu toga izvojevati političke i diplomatske pobjede. Tako bi pametni trebali da rade, kaže Nye. Tako ćemo i Murphyije i Escobare uvjeriti da imamo snagu i znanje drugačije igrati.

U suprotnom, pojest će nas američko dobročinstvo i nikad sita ruska mečka.

Neka vam je sretna nova vlast. Vaistinu se rodi!