POLITIČKE POTREBE Bošnjaci u ponoru izmišljenog radikalizma

Piše: Rasim Belko

Otišao sam na Pale. Gore su mi rekli da su Bošnjaci, uglavnom muslimani u sarajevskoj kotlini radikalizirani zbog svoje vjere i kao takvi nisu najbolji izbor za komšiju. Put sam nastavio do Beograda. I tamo su mi rekli da su muslimani Bošnjaci radikalizirani.

Zanimljivo, u Zagrebu se rijetko slažu s Beogradom, ali kada su u pitanju Bošnjaci muslimani dobio sam isti odgovor, oni su radikalizirani, loši za suživot, koriste svoju demografsku nadmoć… Povezani su sa teroristima i fundamentalistima na istoku i slično.

Produžio sam do Brisela. Sreo sam Željanu Zovko i još par klerikalnih radikalista, političkih prijatelja i partnera Dragana Čovića. I oni su mi rekli da su najveći problem Bosne i Hercegovine Bošnjaci, muslimani i njihovi lideri jer se radikalizuju, a nisu problem secesionisti i putinofili.

Dalje od Brisela i po Briselu nisam išao, mogao bi mi neko reći da Bošnjaci nisu radikalizirani, da su satjerani u kut u pokušaju njihovog potlačivanja srpsko-hrvatskoj politici.

Vratio sam se u Sarajevo i za dnevno - političke potrebe gurnuo Bošnjake u ponor radikalizma, automatski konotiranog vjerskim fundamentalizmom, neeuropskim vrijednostima…

Ispričao je tako ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković priču kako je tobože bošnjački radikalizam postao najznačajniji problem koji briselska birokratija vidi u Bosni i Hercegovini.

Nije objasnio niti naveo ni jedan primjer tog bošnjačkog radikalizma. Nije, jer nije mogao. Jer, je bošnjački radikalizam izmislio kako bi ga imputirao političkim rivalima koji žele doći ili ostati na vlasti. Izmislio je Konaković bošnjački radikalizam u saradnji sa svojim partnerima iz klerikalno - fundamentalističkih slojeva Evropske narodne stranke. Jer, ta priča može biti dobar temelj da se Bošnjake natjera da povjeruju kako će ih spasit isporučivanje jedne trećine države Draganu Čoviću.

Jer, DRŽAVA je jedini bošnjački, bosanski radikalizam, nacionalizam. Bošnjaci druge države nemaju, zato su ovu branili i branit će glavama, krvlju, slobodom… Branili su ovu državu, a ona branila njih od evropskih slobodnih naroda, punih empatije, istaknutih u borbi za ljudska prava, pa na kraju međunarodno presuđenih za udružene zločinačke poduhvate i genocid.

Bošnjaci su stanovnici svijeta, narod čiju svijetlu historiju neće ukaljati nikakva politička izdaja i optužba Elmedina Konakovića. To je narod koji na svojim rukama nema krv ni Jevreja, ni Roma, ni Srba, ni Hrvata, ni Afrikanaca, ni Azijata. A svi ti KONAKOVIĆEVI CIVILIZIRANI bi se dali propitati.

Bošnjaci su narod čije je rukovodstvo u sred agresije, dok su branili goli opstanak, čuvao i obnavljao tuđe bogomolje. Bošnjaci su narod koji je pretrpio najteže ratne strahote i zločine, najgore nakon Drugog svjetskog rata, a da svoju djecu nije učio da jednom kada dođu u priliku ubijaju iz osvete.

Bošnjaci su narod čije majke zovu u Brisel, ne u onaj dio u koji ide politički kupljeni Konaković, pa ih tamo uče kako se odgajaju djeca kojoj su ubijeni očevi, braća, sestre, a da ne postanu ubice i lutajuće gerile na zemlji… Naše majke su u Briselu učile svijet o tome, može li radikalni narod raditi to?

Nabrajati i odgovarati Konakoviću moglo bi se u nedogled. No i ne treba. O Bošnjacima je rečeno sasvim dovoljno. Najbolji odgovor je još glasniji, snažniji i pametniji otpor njegovoj politici vazalstva Draganu Čoviću, Miloradu Dodiku, i briselskim križarskim fundamentalistima.

Prije nekoliko mjeseci, prije nego će Konaković preuzeti diplomatiju, napisao sam da politički pluralizam unutar Bošnjaka prijeti da preraste u falangizam. Danas sam prilično siguran da smo na ivici tog falangizma, jer Konaković evidentno tvrdi da postoje radikalne falange, a valjda će on predvoditi one liberalne.

Jer, bratoubilački rat koji se vodi na političkom polju prijeti da unutar bošnjačkog)  korpusa stvori getoizirane političke falange, spremne na svaku vrstu obračuna s neistomišljenicima.

A to je početak kraja. Bosne! I Bošnjaka! Znaju to Konakovićevi briselski, zagrebački i beogradski nalogodavci. Jer onog trenutka kada uspiju okrenuti svijet protiv islamskog fundamentalizma prikačenog Bošnjacima i Bošnjake unutar etnosa jedne protiv drugih, neće postojati više ni minimum snage koja stoji na braniku Bosne i Hercegovine!

Tog dana doći će nam prosvjetitelji u liku i obliku Željane Zovko i Dragana Čovića, doći će nam i Aleksandar Vučić i Rasmus Paludan… Doći će i mnogi slični!

I bit ćemo prosvijetljeni! Toliko prosvijetljeni da se od neugodnog mirisa pepela neće moći ni disati!

A Dino, ma šta ga briga, vazda može biti sandžak beg!