Piše: A. Čorbo-Zećo
Prijatelji Bosne i Hercegovine su zbunjeni, makar ono što ih je ostalo! Kakva je Bosna i Hercegovina, ko je vodi, kamo i na koji način?
U zbunjivanju javnosti posljednje vrijeme svojim aktivnostima radi najviše ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković. On je u svojoj turneji regiji jednostavno amnestirao negativne-neprijateljske uloge Hrvatske i Srbije prema BiH. Još je trebalo da se on izvini što je svekolika javnost, akademska zajednica upalila alarme i zauzela stavove da Hrvatska i Srbija kao agresorske zemlje ne mogu biti dijelom unutrašnjih procesa u BiH.
Ostao je zbunjen i Senad Hadžifejzović dok je intervjuisao Konakovića, jer na svako logično pitanje odgovarao je sa NISAM. Pa tako nije spomenuo Milanoviću sapun, presude za UZP, miješanje u unutrašnje stvari BiH – u vidu uplitanja oko rješavanja Izbornog zakona. Nije spomenuo Vučiću genocid, konkretno problem izgradnje HE Buk Bijela...
On tvrdi da je došao u susjedne zemlje kako bi pokazao spremnost za razgovor te da se mogao "proslaviti" na turneji, ali da mu to nije bio cilj. Tu je u pravu nije se proslavio! Jer, razgovor bez prethodno riješenih problema nema nikakvog smisla.
"Mogao sam se proslaviti na turneji, mogao sam se nagovoriti svakome. Mogao sam se nagovoriti Vučiću za genocid, Abazoviću, Milanoviću za parfem i sapun. Mogao sam napraviti incident u sve tri države i dobiti poene. Ja sam im se o tome prije nagovorio javno, ali sada da to radim - građani nemaju ništa od toga", rekao je Konaković za FaceTV koji je kazao da njegova uloga šefa bh. diplomatije zahtijeva i drugačiji pristup.
Kakav je to novi pristup? Ono što smo do sada novo vidjeli jeste da su članovi delegacije MVP-a BiH načelnici opština, naravno onih koji su članovi NIP-a, pa je nekako MIP postao NIP.
Nejasna je još uvijek uloga Nermina Muzura u delegaciji, a nejasan je i taj novi pristup Konakovića. Jer, ne bih rekla da građani bolje žive, istina ne bi živjeli ni da je Konaković rekao susjednim vlastima ono što ih sljeduje, ali bi možda bili dostojanstveniji. Ovako ni života ni dostojanstva.
Da Konaković sluša akademsku zajednicu i akademike koje godinama upozoravaju da su građani BiH taoci miješanja Hrvatske i Srbije u političke odnose u BiH znao bi da se nikakva otvorena pitanja ne mogu riješiti prije nego Hrvatska i Srbija ne zaustave svoje neprijateljsko djelovanje.
Poručio je Konaković da mu je Vučić rekao da je umoran, te da 'ako se možemo dogovoriti dobro i jeste, ako ne, ništa, Vučić je umoran'.
Umorni su građani BiH od Vučića, Milanovića, Plenkovića, ali i Dodika, Čovića...Umorni su od neprincipijelne politike koju sada osmorka nudi kao kompromis, ali u kojem samo Bošnjaci-Bosanci moraju šutjeti na uvrede, pljačku imovine, dok nam sudbinu kroje u Beogradu i Zagrebu, a mi sliježemo ramenima i plješćemo 'prehrabrom' Konakoviću.
No, tu stvarno pokazuje hrabrost. Ali svaka hrabrost graniči s ludošću.
Konaković očito nije do kraja shvatio Winstona Churchilla koji je onomad napisao 'uspjeh nije konačan, propast nije fatalna, hrabrost da se ustraje je ono što se računa'. A, Konaković je ustrajan u namjeri da se kompromisno preda!
Od drveta ne vidi šumu. Priča o projektima, autocestama, interkonekcijama...
Ne vidi ništa sporno u Južnoj interkonekciji u kojoj se BH-Gas želi razvlastiti, a da se oformi neko novo preduzeće u kantonima s hrvatskom većinom!? Stručnjaci su o tome mnogo pisali, ali Konaković ‘politikom kompromisa’ ojačava ulogu Hrvatske i u pitanjima koja ne bi smjela biti otvarana u susjednoj Hrvatskoj, kao što je npr. Izborni zakon BiH.
A, onaj ko pristaje da se u BiH provode politike vlada drugih država i ko taj pristup podržava negira Ustav BiH.
Ustav BiH u svojoj preambuli obavezuje na poštivanje, ne samo suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH, nego i na "političku nezavisnost BiH". Upravo zbog toga mu i smeta prijedlog Milana Dunovića koji je u parlamentarnu proceduru uputio prijedlog dopuna Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine koje predviđaju kažnjavanje narušavanja suvereniteta Bosne i Hercegovine.
A, ovakva politika je plod borbe protiv nametnutog realiteta, a realitet nam je da čak i ministar vanjskih poslova ruši suverenitet vlastite zemlje i baš na tome ustrajno radi, dok za jedinog neprijatelja vidi isključivo SDA i DF, i nekoliko novinara, a uživa u društvu Vučića, Milanovića, Plenkovića i Brnabić. Baš onako državnički!